Legendarni hrvatski košarkaški stručnjak Mirko Novosel umro je u 86. godini.
Novosel je bio član Kuće slavnih i sinonim za uspjeh. Tokom karijere je osvojio niz medalja na olimpijskim igrama, svjetskim i evropskim prvenstvima, te klupskim takmičenjima.
Mnogi ga i danas zovu “ocem” Cibone zbog svega što je u napravio u slavnom zagrebačkom klubu, dvostrukom prvaku Evrope, prenio je HRT.
Veliki prijatelj
Bio je igrač, trener, direktor, čak i sudija. Ostat će upamćen i kao veliki prijatelj bosanskohercegovačke košarke, ističe za Raport Mirsad Đonlagić, jedan od pokretača Košarkaškog saveza BiH.
“O Mirku Novoselu puno toga je napisano. Sjajan čovjek, veliki stručnjak čije ime se nalazi u Kući slavnih u Springfieldu. Cijenjen svugdje u svijetu, bez izuzetka. No, malo je poznato kako je pomogao košarci BiH”, kaže Đonlagić.
Objašnjava kako su tokom rata mnogi igrači iz naše države imali hrvatsko košarkaško državljanstvo, što im je bila prepkrea da nastupaju za našu reprezentaciju.
“Nisu mogli igrati za reprezentaciju BiH i igrati u prvenstvu Hrvatske, što je bilo u skladu sa propisima Košarkaškog saveza Hrvatske.
Vječno zahvalan
U dogovoru sa Mirkom Novoselom, tadašnjim pomoćnik ministra za sport Republike Hrvatske, i Borom Stankovićem, tada generalnim sekretarom FIBA (Svjetska košarkaška federacija), sa kojima sam bio u odličnim odnosima, promijenjen je propis u Hrvatskoj prema kome igrači koji igraju za reprezentaciju BiH mogu igrati u prvenstvu Hrvatske kao domaći igrači.
Bila je to beskrajno velika i značajna pomoć i podrška našoj košarci”, ističe Đonlagić.
Osim toga, kaže, u najtežim danima pomogao je i njegovoj porodici.
“Pomogao je mnogo jer je sve učinio i da moj punac prof.dr. Ahmed Bišćević izađe iz tada, od okupatorskih snaga RS zauzetog Sanskog mosta, a putem Crvenog krsta. Na taj način mu spasio život.
Zbog toga sam mu vječno zahvalan. Neka je vječna slava ovom sjajnom čovjeku”, kaže Đonlagić te zaključuje:
“Kasnije je aktivno učestvovao i pomagao savjetima reprezentaciji BiH, a posebno u vrijeme selektora Aleksandra Petrovića. Važno je na ovo podsjetiti i pamtiti”.
