Piše: Ernad Metaj
Dan mladosti se odavno ne slavi u BiH. Nove generacije o tom prazniku koji se slavio u bivšoj Jugoslaviji znaju veoma malo. To je produkt „primitivnog istorijskog revizionizma“ i to uglavnom bivših komunista koji su se 90 –tih presvukli u nacionaliste. Oni i danas opstaju uglavnom kritikujući komunizam, izvlačeći iz njega samo loše stvari i zabrane.
Taj njihov izražaj nije namijenjen onima kod kojih su uzburkali „nečistu krv“ iza koje su ostali poharani domovi i napuštena polja. Njihove poruke su zabluda novih generacija, kojima ni Bog neće pomoći, jer u njima nema vjere u državu. Nema je. Jer je ovdje država davno prestala biti cilj, pretvorili su je u sredstvo iz kojeg se crpi isključivo moć male grupe ljudi.
Oni koji su skinuli petokrake i prigrlili fašističke simbole kao ponos nacije zgražaju se pionirske zakletve koja u sebi nosi poruke mira, ljubavi i veliča ljudske vrijednosti:
„Danas, kada postajem pionir
Dajem časnu pionirsku riječ:
Da ću marljivo učiti i raditi
poštovati roditelje i starije,
i biti vjeran i iskren drug,
koji drži danu riječ;
Da ću voljeti našu samoupravnu domovinu
Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju
Da ću razvijati bratstvo i jedinstvo
i ideje za koje se borio drug Tito;
Da ću cijeniti sve ljude svijeta
koji žele slobodu i mir.“
Danas nacionalisti proslavu dana mladosti smatraju provokacijom i nadaju se da će ta praksa izumrijeti sa „sijedim glavama“ koje se s nostalgijom sjećaju tog datuma, ali i Josipa Broza Tita. Znaju nacionalisti, da nisu, i da nikada, neće zaslužiti da im mladost u njihovoj državi čestita rođendan. Za razliku od Tita njihovim imenom se mogu zaklinjati samo oni kojima nije stalo držati se date riječi.
Možda iz perspektive novih naraštaja nekadašnji 25. maj podsjeća na moderne prakse Sjeverne Koreje jer ne mogu shvatiti da se kvalitetno može živjeti i bez novih tehnologija koje nam sve više pune glavu umjesto stomaka. Mladi su dobili „slobodu“, dobili su pravo izbora. Nije bilo teško, jer državi ništa ne duguju. Zato, najbolji učenici, sportisti, doktori, inženjeri svoj prosperitet sve više traže pod nekim drugim zastavama. Odraz politike onih koji mrze Dan mladosti je podatak iz Unsko-sanskog kantona koji je u posljednjih 14 mjeseci napustilo preko 11.000 osoba, a veći egzodus se tek očekuje sa smirivanjem pandemije.
Dan mladosti BiH dočekuje s prosječnom starosti stanovništva od 41 godine. Stariji od Bosanaca i Hercegovaca u regionu su samo građani Hrvatske i to za 2,3 godine. Najmlađu populaciju u regionu ima Albanija, 35 godina, a Crnogorci i Makedonci su od Bosanaca i Hercegovaca u prosjeku mlađi za tri godine. Ipak u svim ovim zemljama posljednjih godina prosječna starost se povećala za dvije godine.
Prema ovim podacima BIH i region najbrže prate evropske standarde u starenju stanovništva, s tendencijom da u tome i prestignu EU čija pronatalitetna politika nikada nije bila na zavidnom nivou. Kakva je u BiH najbolje oslikava nejednaka visina dječijeg doplatka koji i pored simboličke vrijednosti najčešće nije redovan. O otkazima trudnicama da i ne govorimo.
Danas će u brojnim gradovima Dan mladosti biti obilježen obilaskom spomenika koji uglavnom dijele sudbinu praznika. Mnogi su zapušteni i zanemareni, a cvijeće koje će se položiti simbolizira nestajanje ljudskih vrijednosti koje su bile brana širenju fašizma.
Na današnji dan nekada se slavio Dan mladosti, a mi živimo u državi gdje politike ne shvataju da „najveći čovjek uvijek ostaje dijete“ i da je „život plamen koji uvijek gori, ali se opet zapali svaki put kad se rodi dijete“.
