Izuzetna je čast i posebna privilegija biti proglašena najboljom magistranticom od svih studenata na Univerzitetu u Sarajevu, kaže, pored ostaloga, u razgovoru za Anadoliju Esma Sulejmanagić koja je nakon završetka Muzičke akademije u Sarajevu, prije skoro mjesec dana nagrađena “Zlatnom značkom” zbog izuzuetnog uspjeha tokom školovanja, sa prosjekom 9,88.
Studij na Muzičkoj akademiji u Sarajevu započela je 2008. godine na Odsjeku za muzikologiju i etnomuzikologiju, smjer muzikologija. Studij u okviru Prvog ciklusa na ovom Odsjeku završava 2012. godine, te za uspjeh postignut u toku studiranja dobija priznanje “Zlatna značka Univeziteta u Sarajevu”, a 2013. godine završava i postdiplomski studij ovog Odsjeka, za koji je u novembru 2014. također osvojila “Zlatnu značku”, ne samo kao najbolji student Muzičke akademije, već i kao najbolji student Univerziteta u Sarajevu u cjelosti (I + II ciklus studija).
Paralelno s muzikologijom, 2009. godine Esma započinje studij na Odsjeku za duvačke instrumente, smjer: flauta , na kojem diplomira 2013. godine, te za uspjeh u toku studija dobija još jednu “Zlatnu značku Univerziteta u Sarajevu”.
Na istom Odsjeku magistarski studij završava u oktobru 2014. godine, stoga nakon dva uporedo završena odsjeka sada nosi titulu magistrice muzikologije i flaute. Prema riječima ove 25-godišnjakinje, nagrade za dobar uspjeh, trud i rad, nisu joj bili prvenstveni cilj tokom godina studija, iako je sada “zlatna studentica.”
“Kada je čovjek student, nekako ne očekuje da će na kraju studija dobiti priznanje. Zapravo, njegovi ciljevi nisu usmjereni na to da ga neko nagradi, već da uradi najbolje što može što se tiče studija i stiče neka glavna znanja koja su mu potrebna za dalje. Mislim da je u mom slučaju veliko zadovoljstvo bilo biti dobitnica ovog priznanja i naravno da nema puno ljudi koji mogu reći da su to priznanje dobili, ali u svakom slučaju mi je izuzetna čast”, kaže Esma.
Ljubav prema muzici Esma gaji još od malena, a instrument flauta bila je i njena i, kako kaže, želja njene majke. Studiranje istovremeno na dva osjeka na fakultetu, ističe, za nju nije bio veliki teret, budući da pohađa na isti način od osnovne škole pa preko gimnazije i srednje muzičke i do fakulteta i dva odsjeka.
Nezaposlena, ali ne i besposlena
Skoro mjesec dana prošlo je od kako je na svečanoj dodjeli diplomanat i promociji diplomanata i magistranata UNSA u Sarajevu Esma proglašena najboljom magistranicom, ali i kao takva je na birou rada i nema zaposlenje.
“Da, ja imam status nezaposlene osobe. Tražim zaposlenje i svi oni koji bi željeli da naprave nešto od svog života naravno da traže zaposlenje. Ne znam šta će se desiti, puno je inicijativa i čini mi se da će se vremenom iskristalisati i to neko zaposlenje”, kaže Esma, dodajući kako i pored “nezaposlenosti nije i besposlena” te je tako samoinicijativno uključena u razne projekte i radionice u kojima učestvuje i koje organizuje.
Nezaposlenost, prema njenim riječima, stvara osjećaj nelagodnosti i neizvjesnosti.
“To je neugodan osjećaj kada čovjek živi u neizvjesnosti kada ne zna šta će dalje napraviti, šta može, kakve su mu mogućnosti i prilike, ali nisam deprimirana i mislim da će se to što prije riješiti. Nadam se da će ljudi prepoznati taj neki trud i rad i da će na kraju i naći način da mi pomognu vezano za moje zaposlenje. Ja ću se truditi da uradim ono što je s moje strane”.
Na pitanje novinara o željenom poslu, Esma kaže kako je jedna od njenih velikiih želja da svoj akademski razvoj nastavi na matičnoj akademiji, ali i ako ne uspije, dodaje kako će se falutom svakako baviti kroz sviranje i koncerte koje planira u budućnosti.
Svjesna je, ističe, kako je stopa nezapolenosti u Bosni i Hercegovini itekako velika.
“Naravno da je situacija danas takva kakva jeste i da je nezaposlenost jedan od velikih problema i da jeste teško naći posao i mislim da se mladi ljudi ne trebaju predavati, postaju deprimirani općom situacijom, prestanu se nadati, prestaju tražiti, žive u toj apatičnoj atmosferi i predaju se malo tome. Mislim da zaista oni koji traže posao ne trebaju odustati, da će se pojaviti sigurno nešto što je stvoreno za njih”, napominje Esma, dodajući kako poznaje dosta svojih vršnjaka koji su također suočeni s nezaposlenošću.
Oskudni kulturni život u BiH
Pored problema nezaposlenosti u BiH, osiromašen je i oskudan kulturni život, navodi Esma.
“Jednostavno, to je možda neprofitabilan segment društva i mislim da su ljudi malo u nekim slučajevima i digli ruke od toga. Nadam se da će se to promijeniti i da će ovaj sad kulturni život Sarajevo nastaviti i obogatiti, jer mislim da je ovo grad koji može ponuditi mnoštvo kulturnih događaja”, kaže Esma, dodajući kako razni umjetnički i kulturni festivali ipak imaju svoje mjesto i publiku, ali se bore za opstanak stoga im je potrebna pomoć nadležnih institucija.
Ipak, prema njenim riječima, kultura nema svoju budućnost u glavnom gradu BiH, upravo zbog finansijskih problema.
“Mislim da kod nas još uvijek ljudi žele prisustvovati kulturnim dešavanjima i dolaze, ali zavisi kako na šta. Negdje su sale prepune, neki događaji su manje posjećenosti, ali treba raditi na tom buđenju interesa”, govori Esma, naglašavajući i ulogu medija kao i indivudualne uloge svakog građanina, koji bi se treba kulturno obogaćivati.
Esmini vršnjaci i kolege koje žive u inostanstvu, kako kaže, nisu suočeni s brojnim problemima kao bh. studenti. Budući da žive u dobro razvijenim zemljama, zaposlenost je normalan slijed nakon završetka studija.
“Imam jako mnogo prijatelja koji žive, studiraju i rade vani. Recimo, u Austriji koja je, možemo reći i kolijevka umjetničke muzike, sistem je tako dobro uređen i stvari same po sebi funkcionišu i sve je sistemski organizovano. Da li je riječ o akademiji, kulturnom životu, koncertima, to je jednostavno podržavano od strane svih i to je brend na jedan način. Kod nas je stvar da nedostaje upravo to sistemsko rješenje”, zaključuje.
Manjak inovatinosti u razvijenim zemljama
Prema riječima Esme, ono što manjka u razvijenim zemljama jeste studentska inovativnost i nezainteresovanost za zanimljive stvari i kreiranje novih ideja i projekata. Kako ističe, bh, studenti su sušta suprotnost tome.
“Kod nas su studenti izuzetno zainteresovani da učestuju u organizaciji festivala, organizuju susrete sa studentima, prave druženja, koncerte, iako je teška situacija, iznimno se trude. U uređenim zemljama, studenti nemaju potrebu da nešto dodatno organizuju i zato je Sarajevo idealno područje za razvoj novih stvari koje nedostaju”, kaže Esma.
Iako je odlikovana najprestižnijih studentskim odlikovanjem “Zlatnom značkom”, Esma naglašava kako svaki čovjek u životu sigurno dođe u period kada je prinuđen da se bavi poslom koji nije njegova struka niti ono što je on primarno želio. Možda je, ističe, to i put koji treba preći kako bi došao do željenog cilja.
“Čini mi se ponekad suludo da će meni tako jedan papir ili priznanje nešto veliko donijeti. Mislim da čovjek mora biti svjestan činjenice da su njegov trud i rad jedini faktori koji mogu utjecati i na njegovo zaposlenje i dalje usavršavanje, ali je činjenica da se dosadašnji uspjesi mladih ljudi trebaju znati na pravi način vrednovati i nagraditi na kraju. Jer, ako mladog čovjeka ne podstaknete nečim i ne pokažete mu da ste prepoznali ono što je on marljivo radio, onda se sigurno u jednom momentu ta osoba osjeća malo i obeshrabreno i ostavljeno”, zaključuje Esma, uz nadu kako se neće susresti sa sličnim stvarima u budućnosti i kako je svaki student koji je stekao svoje pravo znanje zaslužio da bude poštovan i cijenjen.
(VisokoIN/AA)
