Najteži momenat u karijeri mi je bio 1994. godina, i prvi masakr na Markalama. Februar mjesec. Bio sam u smjeni, došli su snimatelji, donijeli kasetu, i ja sam umro. Tek tu mi se sabralo sve. Bio sam u kretnji sa ratom. Stao sam, i umro sam. Senad Hadžifejzović je u emisiji Pressing na N1 istakao da mu je najteži momenat u karijeri kada je gledao snimke prvog, februarskog masakra na pijaci Markale u Sarajevu
Gost novog izdanja Pressinga je jedna od najvećih TV zvijezda u regiji Senad Hadžifejzović, novinar koji slavi 25 godina Dnevnika.
On je svjedok rata uživo i direktni učesnik dramatičnih događaja koji su se zbili upravo u njegovim emisijama.
Kad će odjaviti rat koji je najavio preko TV ekrana? Zašto je političare nazvao kurvama? Kako su novinari izdali svoju profesiju i prodali je političkim moćnicima, samo su neke od tema o kojima je u Pressingu razgovarao sa Amirom Zukićem.
Kako ste preživjeli na medijskoj sceni, bilo je prvo pitanje upućeno Hadžifejzoviću.
“To su scene koje su nevjerovatne. Uoči rata sam bio najmlađi urednik Dnevnika u historiji Jugoslavije. Kada je počeo rat, onda sam preko noći postao najstariji urednik Dnevnika. Mi u BiH nemamo taj mentalitet koji će PR-isati i pričati o sebi. Da je to u nekoj od susjednih država, to bi bila priča. Koliko sam puta suspendovan, smjenjivan, ali moj koncept je – idemo dalje”, kazao je Hadžifejzović u uvodu.
Najteži momenat u karijeri Senada Hadžifejzovića?
“Za očekivati je da kažem – Srebrenica. Najteži momenat u karijeri mi je bio 1994. godina, i prvi masakr na Markalama. Februar mjesec. Bio sam u smjeni, došli su snimatelji, donijeli kasetu, i ja sam umro. Tek tu mi se sabralo sve. Bio sam u kretnji sa ratom. Stao sam, i umro sam. Stiglo me sve što sam preživio do tada. Ja nisam mogao da radim. Na mom licu su vidjeli da ne mogu da radim. Pripremio sam Dnevnik, i nisam mogao raditi. Profesionalno sam se čuvao”, dodao je.
Srebrenica je veća tragedija, ali mi 11. jula nismo znali šta se dešava, kaže Hadžifejzović.
“Drugog aprila sam rekao ‘dobro veče ovo je rat’. Država je tri mjeseca nakon proglasila rat. Moraš imati informacije šta je to. Treba reći to, znamo da jeste, ali treba dokaz. Svi su nam se javljali, preko 150 kontakata – trebalo je to reći uživo. U Sarajevu je bila nevjerica. Da je tada postojao sistem komunikacije kao tada, bio bih linčovan. Tu noć sam svojim najboljim prijateljima obišao počasni krug po Sarajevu. Kafići, diskoteke, napravili smo oproštajni krug. Kada je 6. aprila puklo u Sarajevu, pitali su me kako sam znao to. Tog 2. aprila sam imao dva poziva od dva člana predsjedništva koji su me pitali kako sam znao to o ratu”, kazao je Senad Hadžifejzović u Pressingu na N1.
