Raul Gonzales Blanco je igrao fudbal u eri kada je žuta štampa cvjetala u svijetu. Paparazzi su ‘kampovali’ ispred domova poznatih ličnosti, a fudbaleri najvećih evropskih timova nisu bili pošteđeni.
Od 1994. do 2010. godine Raul je branio boje Kraljevskog kluba, oborivši niz rekorda. Voljeli Real ili ne, Raul je bio osoba koju ste morali cijeniti zbog svojih postignuća na terenu, i ophođenja prema najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu.
O njegovom privatnom životu tokom godina kada je žuta štampa bila nekima i glavni izvor informacija, Raul se tamo nije nalazio. Mediji ga nikada nisu ‘razvlačili’ zbog skandala koji su uvijek bili sastavni dio igre (van terena).
Jedan je od rijetkih igrača koji nikada nije imao nikakav skandal u karijetri. Pa čak i kada mu je Real okrenuo leđa, on nije okrenuo leđa Realu, niti im je zamjerio što mu nisu kao legendi kluba organizovali oproštaj na Santiago Bernabeu, stadion na kojem je ‘ginuo’ za boje kluba.
Međutim, oni koji su pomno pratili – Raul Blanco je kod svakog od više od 300 golova imao karakterističnu proslavu. Barem od 1999. godine.
Naime, poslije gola, Raul bi poljubio vjenčani prsten i digao ruku ka nebu. To je znak poštovanja prema supruzi Mamen Sanz, s kojom ima četiri sina i kćerku.
U Madridu se vole našaliti da je jedini Raulov skandal bio taj kada nakon jednog gola nije poljubio prsten, jer su ga igrači oborili na pod kako bi sa njim proslavili pogodak.
Za Real je dao više od 300 golova u više od 600 mečeva. Uprkos tome što je ponikao u rivalu, Atletico Madridu – srcem i dušom je pripadao Real Madridu.
Koji ga je na koncu sramotno zaboravio. Ima i onih koji će reći da se Real riješio Raula samo kako bi Ronaldo mogao dobiti broj 7 na dresu.
Na koncu svega, ispada da mu je Schalke za koji je igrao samo dvije sezone dao više počasti nego Real Madrid za 16 godina.
Grad Madrid ga pak nije zaboravio, nego ga je 2009. godine odlikovao Zlatnim ključevima grada, a zlatnu medalju je dobio i od Vlade Kraljevine Španije 2006. godine za sportsko ponašanje.
