Ne postoji osoba u BiH, bilo da pripada ovom ili onom narodu, entitetu, vojsci, ideologiji, koja ima takav kontinuitet progona, kako stranih tako i domaćih sudskih progonitelja, kao što je to ratni komandant Srebrenice Naser Orić.
Pečat genocida
Od Dejtona do danas u ovoj zemlji optuživani su i hapšeni svakojaki kriminalci, posebno ratni zločinci, presuđivani i oslobađani i nevini i krivi, ali toliko sistemske potrebe za progonom i satanizacijom jednog čovjeka kao u slučaju Nasera Orića nije viđeno.
Ovosedmična beogradska „bomba“ o ko zna kojoj po redu istrazi i potjernici za Naserom Orićem i još četvoricom njegovih saboraca (od kojih jedan odavno truhne u zemlji) kap je koja je prelila čašu izdržljivosti i osvijestila bh. javnost o razlozima dugogodišnjeg progona Nasera Orića!
Svjestan je Orić da je toponim „Srebrenica“ razlog zbog kojeg mu već 19 godina za vratom pušu i Hag i Beograd i Bijeljina, ali i Sarajevo. Žele ga iza rešetaka pod svaku cijenu kako bi bar malo umirili svoju savjest – jedni zbog zločina koji su nad srebreničkim Bošnjacima činili od 1992. do 1995. godine, a drugi, pak, što su svih tih godina malo ili nimalo činili da te zločine spriječe.
Može Srbija već od sutra postati članica Evropske unije, ali će u taj savez ući kao jedina država u svijetu u čijem rodnom listu stoji pečat jednog međunarodnog suda da je pomagala da se genocid u Srebrenici dogodi, odnosno da nije ništa učinila da taj genocid spriječi.
A kad bi Nasera Orića, kao ratnog komandanta Srebrenice, uspjela bar na pet dana strpati iza rešetaka pod krivicom da je nekad u nekom Zalazju ubio pet ili devet srpskih civila, kako to ovih dana pokušava predstaviti srbijanski tužilac Vladimir Vukčević, tada bi pred historijom, ali i svojim potomstvom Srbija imala kakvo-takvo opravdanje za krvavi biljeg koji na svom čelu nosi, odnosno za zločine koje su njeni vojnici i generali i 1992. i 1995. učinili u Srebrenici. Ali, ništa od toga!
Prošla vremena
U Hagu, tamo gdje se krivica mjerila na grame, Orić je tri godine dokazivao da nije počinio ratni zločin nad srpskim civilima u Srebrenici. Izdržao je srpske svjedoke koji su lagali pod zakletvom, ali i bošnjačke udbaše, kosovce i političke šićardžije koji su mu godinama, iz dobro poznatih razloga, radili o glavi te se u BiH vratio uzdignutog čela.
A što se tiče Beograda, vremena kad su oni dirigirali ko će u Bosni i Hercegovini biti ubijen, ko mučen, a ko hapšen odavno su prošla.
Rođen u Potočarima
Naser Orić rođen je 1967. godine u Potočarima kod Srebrenice. Do početka agresije na BiH, kao policajac, radio je u Srbiji, nakon čega je premješten u Policijsku stanicu u Srebrenici. Bio je ratni komandant odbrane Srebrenice. Na suđenju za ratne zločine pred Haškim tribunalom oslobođen je svih optužbi. Penzionisani je oficir Armije RBiH i nosilac najvećeg ratnog priznanja „Zlatni ljiljan“. Oženjen je i ima troje djece. Živi u Sarajevu.
(VisokoIN/Avaz)
