Što se tiče ljubavi i neljubavi, mi ne volimo, brate, Bosnu i Hercegovinu i to je jasno, mi želimo da jačamo Republiku Srpsku i njezine potencijale, rekao je Dodik.
Volio bih da je moguće da je referendum još jučer raspisan, ali Republika Srpska će pažljivo birati trenutak, najavio je Milorad Dodik neki dan u Beogradu, nakon sastanka s Aleksandrom Vučićem.
Kad, Dodiče, taj referendum najavljuješ sad već skoro deset godina?
Tom brzinom kojom Dodik raspisuje referendum, Krim je već mogao postati 51. američka savezna država ili proglasiti džamahiriju.
U Beogradu je ovaj vikend bio održan sastanak blještave političke zvijezde s onom čiji sjaj opasno kopni: mladi srpski lider Aleksandar Vučić na vrhuncu je moći nakon što je 16. ožujka osvojio natpolovičnu parlamentarnu većinu, dok Dodika jeza hvata od pomisli na izbore u BiH ove jeseni.
Na vlasti je već osam godina i sudbina mu je neizvjesna. Najprije je 2006. njegova stranka osvojila od 43 do 49 posto, ovisno o razini, da bi Dodik 2010. trijumfirao sa 50,52 posto glasova za predsjednika RS. I ne, nije to bilo u drugom krugu, nego u prvom, gdje je glasove razvlačilo čak 18 kandidata.
U tih osam godina u srpskom entitetu naredalo se niz afera, propast nekoliko velikih poduzeća plus gospodarska kriza i opći pad standarda. Još je teži okus iznevjerenih očekivanja. Teško je zato vjerovati da bi Dodik mogao dobro proći ako opozicija ispuni najave i udruženo mu se suprotstavi. Već su lokalni izbori 2012. pokazali da je gotov, jer je njegov Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) poražen u nizu općina. Jedini način da spriječi žestok poraz jest da udara u diple referenduma i odcjepljenja, što češće i žešće. I Dodik upravo to radi.
I to mu je najpametnija izborna strategija. Raniji izbori pokazali su da Dodikova stranka na razini Bosne i Hercegovine osvaja desetak posto glasova više nego kad se glasa za skupštinu entiteta. U prijevodu, biračima se sviđalo se kako Dodik brani njihov interes u Sarajevu, a manje to kako upravlja njima samima. Pa ih on brani gromoglasno, tako da se u Sarajevu i u Zagrebu mnogima diže kosa na glavi.
Dodik je nešto poput bosanskog Janeza Janše: ambiciozni ljevičar, kad je shvatio da će najbolje proći kao nacionalist, brzo se prešaltao. Prvo je zajedno s Biljanom Plavšić 1998. srušio ultranacionaliste iz SDS-a Radovana Karadžića, da bi u međuvremenu sam postao ultranacionalist a SDS pristojna građanska opozicija. Nitko više nije u stanju izbrojiti koliko puta mjesečno najavi referendum i odcjepljenje, a kako se bliži jesen s izborima, možemo očekivati još bjesomučniji ritam.
Sad je u Beogradu nastavio svoju verbalnu balvan-revoluciju, poručujući da ne doživljava BiH kao zemlju u kojoj će Republika Srpska trajno ostati, sviđalo se to nekome ili ne. I objasnio da ljudi u RS ne vole BiH.
“Što se tiče ljubavi i neljubavi, mi ne volimo, brate, Bosnu i Hercegovinu i to je jasno, mi želimo da jačamo Republiku Srpsku i njezine potencijale”, rekao je Dodik.
A jačaj, brate, tko ti brani?! Samo zbilja netko mora biti blesav da povjeruje da RS jača time što se svaki drugi dan najavljuje referendum i odcjepljenje. Što to jača dok ti kontinuirano bacaš dimne bombe referenduma, otkrit će jednom valjda i neki republičkosrpski Mladen Bajić.
Piše: Snježana Pavić, Jutarnji list
