Kako je naveo u svojoj objavi, prolazni i blagi pad temperature za tri do pet stepeni očekuje se sutra (nedjelja) budući da će se sjevernije od BiH premjestiti oslabljeni frontalni poremećaj koji bitnije ne utiče na vrijeme u BiH.
“Tako će u nedjelju dnevne temperature zraka opasti na vrijednosti uglavnom od 30 do 36 u Bosni, na jugu Hercegovine, gdje se ovo zahlađenje neće niti osjetiti, do 39°C. Iako prognozni modeli daju generalno niže temperature zraka, vršim korekciju na osnovu prethodnih/antecedentnih faktora (npr. suho tlo, manjak vlage i sl.)”, kaže on.
Šta prognozira Nedim Sladić za kraj avgusta?
Prema njegovim riječima, oko 27. avgusta usljed uticaja termobaričke doline nad Iberijskim poluostrvom, s prednje strane ovog sistema očekuje se dalji dotok vrelog vazduha sa sjevera afričkog kontinenta prema Balkanskom poluostrvu, uključujući i BiH.
“Uz izraženije južno visinsko strujanje zraka temperature zraka izgledno ponovo idu oko, pa i iznad 40°C. Vrijedno je naglasiti i još jednom podvući da je rizik od nastanka šumskih požara izuzetno visok sve do početka septembra mjeseca na području naše zemlje. Spržena vegetacija je trenutno poput fitilja za potpalu – i najmanja varnica će je inicirati”, navodi Sladić.
Zašto su šumski požari ove godine veliki rizik?
On se u drugoj objavi osvrnuo kako na ovo, tako i na prethodna ljeta, navodeći da su ljeta 2012, 2017, 2021, 2022. i 2024. bila žestoka.
“Vruća i suha ljeta više nisu izuzetak kakav su nekada bila. Posebno posljednjih nekoliko godina, pojavljuju se sa zabrinjavajućom učestalošću. Ali ovog ljeta postoji još jedna razlika.
Osim presušenih rijeka i potoka, požare više ne gledamo samo u Hercegovini, gdje su tokom ljeta uobičajena pojava, nego i u Bosni – nešto s čim se ranije nismo tako često susretali.
Zajednički sadržilac je dugotrajna meteorološka, a naročito hidrološka suša”, dodaje on.
Zašto obilne padavine nisu riješile problem suše?
Sladić ističe da to možda na prvi pogled djeluje nelogično jer smo tokom juna i jula imali dosta pljuskovitih padavina.
“Međutim, vodni deficit ne počinje s ljetom. U mnogim područjima vuče se još od februara, a nekoliko lokalnih pljuskova nije dovoljno da nadoknadi višemjesečni manjak vode. Problem nije samo koliko kiše padne, nego kada, gdje i na koji način padne”, navodi on.
Prema njegovom objašnjenju, kada velika količina kiše padne u veoma kratkom vremenu na isušeno i stegnuto tlo, značajan dio vode može završiti u površinskom oticanju umjesto da postepeno prodire u dublje slojeve zemljišta.
“Takve padavine mogu nakratko povećati površinsku vlagu, ali su mnogo manje efikasne u obnavljanju dugotrajnog deficita vlage u tlu i podzemnih voda nego ravnomjerno raspoređene i dugotrajnije padavine slabog do umjerenog intenziteta. Zato bujična poplava nije rješenje za sušu. Možemo imati obilnu kišu, poplavljene ulice i nabujale potoke, a da nekoliko dana kasnije tlo ponovo bude suho i da hidrološki deficit ostane gotovo netaknut”, objašnjava Sladić.
On je podsjetio na obilne padavine u oktobru 2024.
“One su mogle brzo ublažiti meteorološku sušu, ali to ne znači da su se istovremeno oporavili dublji slojevi zemljišta, podzemne vode i vodotoci. Hidrološkom sistemu za oporavak treba mnogo više vremena”, dodaje on.
Kako toplije zime utiču na vodne resurse?
Prema njegovim riječima, drugi problem su sve toplije zime i manja od prosjeka snježna akumulacija.
“Snijeg je prirodni rezervoar vode, jer akumulira padavine tokom zime, a zatim ih postepeno oslobađa tokom proljeća, hraneći zemljište, izvore, podzemne vode i rijeke. Kada je snijega manje, ili se zbog visokih temperatura otopi prerano, gubimo dio tog prirodnog skladišta upravo prije perioda godine kada potražnja za vodom naglo raste. Pojedine zime, poput 2021. godine, donijele su dosta snijega i podsjetili nas na neke snježne zime na planinama iz 1970-ih i 1980-ih. Ali jedna snježna zima teško može nadoknaditi deficit koji nastaje kroz niz toplijih zima sa manjom i kraće prisutnom snježnom akumulacijom”, kaže on.
Prema njemu, sve ovo dodatno opterećuje vodotoke, izvore, zemljište i vegetaciju.
Šta je potrebno kako bi se ublažile posljedice suše?
“Izmijenjen hidrološki ciklus ne znači jednostavno ‘manje kiše’. On znači da voda sve češće dolazi u pogrešno vrijeme, neravnomjerno raspoređena i u intenzitetu koji našem tlu, vegetaciji i vodnim zalihama otežava da je zadrže i iskoriste, a s kojom se naša infrastruktura ne može izboriti. Zato je vrijeme da ozbiljno počnemo razmišljati o upravljanju vodom, zaštiti zemljišta, šuma i izvorišta te o robusnijoj infrastrukturi prilagođenoj i sušama i ekstremnim padavinama”, dodaje Sladić.
