Gost ovosedmične emisije “Telering” koju na OBN televiziji vodi i uređuje Mato Đaković bio je Nenad Janković, alijas dr. Nele Karajlić.
Na pitanje voditelja “ko je kome objavio Fajront, vi Sarajevu ili Sarajevo vama”, aludirajući na Jankovićevu knjigu Fajront u Sarajevu, bivši član Top liste nadrealista je kazao:
“Poslije određenog broja godina sviranja po planeti i defekta sa mojim srcem, želio sam sve da stavim na papir zbog moje djece i drugih generacija, nisam htio da Sarajevo bude u samom nazivu knjige, ali pred samo izdavanje urednik knjige je insistirao da to bude Fajront u Sarajevu. Iskreno meni je to malo previše otvoreno, ja sam htio da se to malo umota, ali na kraju sam čitajući knjigu shvatio da se radi o dva junaka, jedan junak sam ja, drugi junak je Sarajevo.
Na pitanje kako su se ta dva junaka knjige našla na “bojnom polju”, Janković je odgovorio:
“Ja možda vodim sa Sarajevom neki tihi rat, ali ja imam svakodnevni kontakt sa nekim Sarajevom metafizičkim koji fura oko moje glave taj dio Sarajeva koji se otkinuo. Jedan od ciljeva knjige jeste to da se prikaže šta je taj grad bio u bliskoj historiji, šta je to napravilo taj lom? Fundamentalna stvar svega je da se to više nikada ne ponovi. Što se tiče rata, ja sam ga preživio prije nego što je prva puška opalila, ja sam znao šta će se desiti u Sarajevu, to možete vidjeti u skečevima oko Sarajevskog zida, bilijara i brojnim drugim…”
Jedno od pitanja bilo je i “da li žali što je otišao iz Sarajeva u aprilu 1992…
“U momentu kada sam napuštao Sarajevo, iskreno, nije mi bilo žao. Nadrealisti su imali pripremljene skečeve i o masovnim zločinima, ali nismo htjeli da prizivamo zlo. Žao mi je bilo tih godina, te divne šanse koju nam je igrom slučaja komunizam pružio, da se u Sarajevu ulaže u sport, muziku, film… Da ne govorim o rock&rollu koji je posto religija u to vrijeme. Neko je svjesno ubijao tu muziku, filmove, Sarajevo….
O odnosu između njega i Emira Kusturice, kazao je sljedeće:
“Ne vidim nikakvu dramatičnu razliku između nas. Po političkim zapažanjima veoma smo bliski. Bilo bi dobro da se o nekim njegovim političkim zapažanjima malo bolje promisli. Rečenice koje recimo Dodik daje u javnosti, tipa referenduma, ja bi naprimjer kao neki federalni zastupnik shvatio kao poziv na razgovor kako da uredimo tu zemlju. Međutim, nema od toga ništa. Kod nas treći dolaze samo kad trebaju da nas zakuhaju, nikako da nas pomire. Samo rade neke iluzije putem televizija kako što su N1, Al Jazeera i slične…”
