Đavolji prsti, gljiva porijeklom iz Australije i sa Novog Zelanda koja se pojavila u nekim vrtovima u Francuskoj, primijećeni su u šumi kod Milića.
Milićanka Rada Vidović, šezdesetogodišnja domaćica iz mjesta Dubnički Most, nije se uplašila, ali ono što je odmah znala jeste da tu gljivu do sada nije vidjela.
Rada bere gljive od malih nogu i važi za dobrog poznavaoca.
“Gljiva po šumi kao nikad do sad – vrganja, bjelača, rujnica, lisičarki… Odjednom, vidim pred sobom neke neobične…”, govori Vidovićeva Srni.
Ona dodaje da je na tom mjestu bilo pet-šest ovih gljiva, ljigavih na dodir, neprijatnog mirisa, ali, kako kaže, lijepog izgleda.
“Uzmem mobilni i slikam ih. Prijatelji mi kasnije šalju poruke i pitaju: `Pa gdje si ovo našla, zar ovih gljiva ima kod nas?`”, navodi Rada.
Na internetu, ona je mogla da pročita da su đavolji prsti neobična gljiva od koje mnogi bježe jer izgleda zastrašujuće. Nije otrovna, ali je nejestiva.
Đavolji prsti su posebni po tome što ne rastu iz zemlje, već iz neke vrste jajeta. Kada su spremni za izlazak jaje se otvara, a oni crvenim kracima probijaju unutrašnju opnu.
Nakon što izađe iz jajolike kupole, gljiva počne da ispušta neugodan miris.
“Jake boje služe da privuče insekte, koje obloži sporama i polako razlaže”, priča Rada naučenu lekciju iz šume i sa interneta.
Ove godine, gljive su dobro rodile, pa mnogi mještani u branju vide priliku za solidnu zaradu.
“Pala im je cijena zbog dugotrajnih kiša, ali narod opet traži. Nađe se po 30 kilograma, zaradi 30 KM. Bolje je nego da se kopa cio dan”, kaže Rada Vidović.
Osim branja gljiva, ova vrijedna Dubničanka, bavi se i uzgojem organske maline na parceli od pet dunuma, te berbom srijemuša u sezoni.
