Elmedin Konaković, lider Naroda i Pravde, u nedjeljnom postu na Facebooku rezimira stanje u Bosni i Hercegovini, sa posebnim osvrtom na pravosudni sistem:
Ovo je zemlja u kojoj je na šest mjeseci zatvora osuđen Fikret Dedić, borac iz Bužima, zbog tri metra drva kojim je želio grijati svoju djecu.
Odležao je dva mjeseca, a za ostatak kazne platio je državi 12.900 KM.
Cijena m2 drveta, iscjepanog, danas je 165 KM, u vrijeme presude bila je znatno manja.
Završavali su u zatvorima i političari, ali ne oni koji kradu ili kriminalom upravljaju, završavali su uglavnom njihovi politički rivali i oponenti.
Presude za privredni kriminal u javnom sektoru ne postoje, ne postoje čak ni institucije koje utvrđuju sukob interesa u BiH.
Prva smo zemlja na listama korupcije u Evropi, političari se brzo bogate ulaskom u parlamente i vlade.
Njihova imovina raste brzinom kojoj se pogoršavaju uslovi života običnog građanina u BiH.
Vrtoglavo brzo.
Predstavnici pravosudnog sistema jednako se brzo bogate, a snažno se suprostavljaju novom zakonu kojim bi bili podložni kontroli porijekla lične imovine.
Ljubav između političke elite i korumpiranih predstavnika pravosuđa cvjeta.
Na svakom se koraku vidi.
Svakog ko na to ukaže odmah prozivaju i nazivaju to “pritiskom na pravosuđe”.
Nerijetko stižu i prijetnje da će koristiti mehanizme da takav narativ zaustave.
Neko se uplaši, neko zbog toga ne talasa uopšte, a neko se i dalje snažno bori.
Ima ljudi koji mi govore da ja u tim borbama kažem pokoju riječ viška, a ja opet mislim da nisam dovoljno glasan kad poredam sve činjenice i da se možda nedovoljno jako borim.
Zbog te borbe su mi falsifikatori diploma provjerili diplomu nekoliko puta, prijavu po prijavu, ispit po ispit.
Zbog te borbe su mi dezerteri provjeravali ratni staž.
Zbog te me borbe trgovci revizijom presude protiv Srbije za agresiju nazivaju izdajnikom.
Zbog te borbe su me bogati političari i njihovi tajkuni 14 puta krivičnim prijavama pokušali napraviti lopovom.
Ništa od toga nije im uspjelo.
Pokazali su zapravo našoj javnosti da mi je diploma uredna do zareza, ljudi koji nisu znali saznali su da sam u rovovima proveo 4 godine i mjesec dana u odbrani domovine i da sam u rovove ušao maloljetan.
Sve su krivične prijave odbačene, neke nisu ni pokrenute i svi su saznali da nikad u obavljanju teškog posla ne postoji ni marka sumnjivog porijekla.
Izdajnikom me i dalje nazivaju samo uplašeni sljedbenici režima koji se plaše gubitka vlasti i ulaska kontrole u procese koje su vodili.
U svom očaju napade su prenijeli na moju porodicu, bliske prijatelje, drage ljude.
Nikad se nisam pokolebao i pitao vrijedi li, ja se pitam da li se dovoljno snažno borim?
Blizu smo uspostave vlasti na svim nivoima, nervoza režima je sve veća.
Jedno ne shvatam, da li oni stvarno misle da naša borba prestaje osvajanjem ili neosvajanjem vlasti, ulaskom u vlade ili ostankom u opozicji?
Kako je moguće da ne shvataju našu borbu?
Nikad stati neće naša borba protiv nepravedne vlasti, poruka je koju bi trebalo da shvate.
Nikad – poručio je Konaković.
