Posljednjeg dana augusta članovi kluba Extreme Sport Sarajevo ostvarili su zavidan rezultat u cross country paraglajdingu poletivši sa planine Romanije te preletivši Istočnu Bosnu sa slijetanjem na Zlatibor u Srbiji.
“Dan prije smo pogledali prognozu koja se činila idealnom za prelet u ovom pravcu, koji još niko do sada nije ispitao te je nekolicina nas odgodila sve dnevne obaveze da bi pokušali napraviti let prema Srbiji. Nije baš sve bilo kako smo planirali, posebno dio nakon polijetanja, dugo smo ostali jedriti iznad Romanije koja nas nije puštala na visinu veću od 1900m sve do 14:15h kada su termali probili na visinu veću od 2500m što nam je bilo potrebno da preletimo prvi plato Romanije. Iskoristili smo prvi signal te smo se Pezo, Zajko i ja odlučili krenuti na prelet. Pezo i ja smo krenuli skupa dok je Zajko donio odluku za prelet malo kasnije i odabrao je drugu rutu što je ispalo kao lošiji izbor.
Nakon preleta preko platoa Romanije letjeli smo u pravcu Rogatice pa kasnije ka Višegradu birajući povremeno padine koje su se često nalazile dosta bočno pa smo letjeli u traverzi i gubili značajno na visini ali je to bio jedini izbor za prelet ka Višegradu s ciljem da izbjegnemo doline i teren koji ne obećava termiku. Par puta sam izgubio Pezu iz vidokruga jer je u nekoliko navrata izgubio mnogo na visini ali svaki put bi me iznenadio i jako obradovao kada bih ga nakon nekog vremena ugledao kako mi prilazi sa velikom visinom. Čitavo vrijeme smo imali komunikaciju radio vezom i nismo mogli kriti uzbuđenje kada smo došli iznad Višegrada. Ja sam imao sreću da sam iznad Višegrada doletio sa visinom od 2600m i nisam gubio mnogo vremena već sam razmišljao koju rutu kasnije da odaberem, pravac Priboja ili Zlatibora dok je Pezo javljao da planira sletjeti u Višegrad.
Od Višegrada sam se uglavnom držao blizine magistrale jer je teren prilično nezgodan pa u slučaju da izgubim visinu da što manje imam pješačiti. Kada sam došao u blizinu graničnog prijelaza, dugo sam vrtio “nulu” i gledao osunčane padine u pozadini, razmišljao o pravcu vjetra i pokušavao tačno odrediti mjesto za mogući termal jer nisam imao mnogo rezervne visine što je u najgorem slučaju moglo biti pješačenje oko 7-8km do asfaltne ceste. Donio sam odluku krenuti na sve ili ništa i odluka se pokazala kao ispravnom jer sam isprve “ubo” snažan termal koji me je za 15-ak minuta sa 1300m izvukao na 3100m.
Let se završio nekih 10-15km poslije Zlatibora a najviše zbog pogrešne procjene. Kada sam prišao Zlatiboru, letio sam ka osunčanim padinama letišta “Vojska” sa sigurnošću da će raditi termika, međutim, prevario sam se, vrlo brzo sam izgubio visinu i krenuo ka magistralnom putu na slijetanje. Sletio sam u blizinu jednog restorana te nazvao Pezu telefonom da provjerim kako je on završio. U tom trenutku javio nam se je Ahmed i Miroslav koji su vozili ka nama da nas pokupe. Dok sam čekao Ahmeda, uplodovao sam track log na XC globe i objavio na svom profilu te su počele pristizati čestitke sa svih strana. Vrlo brzo me je našao lokalni paraglajding pilot Petar Panić te nas je sve skupa odveo na Zlatiborsko jezero na večeru. Drugarski gest od Ahmeda, Miroslava i Petra koji se nikad ne zaboravlja”, izjavio je Mirvad Zenuni za klupski portal.
