“Neophodno je izmijeniti propise i zakone koji će definisati prava radnika”
“Mislim da nije teško naći radnika ako se ponudi dobar ugovor. Ako je dobar ugovor, da se zaštite sva njegova prava i da ima koliko-toliko kvalitetna primanja”, istakao je u Plenumu Samir Kurtović, predstavnik 19 granskih sindikata BiH za Federalnu TV.
“Što se tiče samog raspisivanja konkursa, tu je procedura jako zahtjevna, pogotovo za javni sektor, a za javni sektor je tu olakšanje određeno. Ali malo smo pratili stanje i analizu, jedan veliki broj osoba koje su na birou i ne zna da se raspiše određeni konkurs, tako da i Zavodi za zapošljavanje moraju biti na jednom adekvatnom nivou, da pozivaju nezaposlene radnike da im se nude određena radna mjesta, pogotovo govorimo o realnom sektoru.”
Naglašava da je teško naći kvalitetnog inžinjera koji će obavljati određenu vrstu posla, a da ima adekvatan ugovor.
“Mora se radnicima ponuditi adekvatan ugovor, da bi radnik bio zadovoljan, a radnik mora raditi svoj posao kako treba. U tom slučaju sigurno bi se olakšao postupak i prijema i olaškavao bi se posao radnika ako ima adekvatna primanja. Socijalni dijalog između Vlade Federacije, Udruženja poslodavaca i sindikata mora biti na jednom zavidnom nivou da se izmijene propisi i zakoni koji će definisati prava radnika, posebno Zakon o radu.”
Kurtović smatra da se mora napraviti strateški cilj da se zaustavi procves odlaska radnika iz BiH.
“Da se daju odgovarajuća primanja i da se zaštite prava radnika. Snaga sindikata se mora povećati, mora biti na jednom većem nivou. Ono što jeste strateški cilj jeste da se napokon vrati opći kolektivni ugovor koji će definisati određena prava za sve kategorije granskih sindikata i realni i javni sektor.”
Zamjenik predsjednika Skupštine Udruženja poslodavaca FBiH Igor Baroš ističe da su izgubili povjerenje.
“Pet godina nešto čekamo, svi su za, a nikako da dođe. Međutim, poslodavci moraju svaki dan raditi. Oni i njihovi uposlenici moraju svaki dan raditi, iznalaziti nova rješenja, a teško je jer je ogromna konkurencija, nelojalna konkurencija, sve države okolo pomažu svoje izvoznike, svoju privredu, a mi smo ovdje praktično prepušteni sami sebi. Ljudi gube vjeru, gube nadu, ali nemaju izbora. Bore se kao lavovi. Praktično, sve naše sjednice su da jedni drugima iskukamo, kao neki skup ljudi da izbace iz sebe jer im je lakše, onda vide da svi imaju probleme, a ništa se ne mijenja. Ljudi koji ne prijavljuju radnike, koji drže radnike na crno, koji maltretiraju radnike ne treba da budu u našem Udruženju. Ovo naše Udruženje je krug entuzijasta koji vjeruju da ova zemlja može bolje i da se vrijedi boriti.”
