Njemačka priprema novi Zakon o useljavanju, a cilj toga jeste: biti uspješniji u dovođenju kvalifikovane radne snage, prije svega iz zemalja koje nisu članice Evropske unije. Dakle i iz Srbije i BiH.
Autorima novog njemačkog Nacrta zakona o useljavanju jedno je jasno: mali broj nezaposlenih i sve više starije populacije preduzećima veoma otežava da popune radna mjesta kvalifikovanom radnom snagom. Preduzetnici ukazuju da regrutovanje samo ljudi iz Evropske unije nije dovoljno kako bi se zadovoljile potrebe za radnom snagom koja Njemačkoj nedostaje.
Zato Njemačka u dovođenju kvalifikovane radne snage iz trećih zemalja mora da bude znatno uspješnija nego do sada, piše u Nacrtu zakona. Pod trećim zemljama podrazumevaju se države koje nisu članice EU. Nacrt zakona koji priprema Ministarstvo unutrašnjih poslova i koji je već poslat u Ministarstvo rada i Ministarstvo privrede, trebalo bi krajem avgusta da bude predstavljen i kabinetu kancelarke Angele Merkel. Na insistiranje ministra unutrašnjih poslova Horsta Zehofera (CSU) mora se izbjeći „useljavanje u socijalne sisteme“.
Sistem bodovanja?
Za razliku od Velike Britanije, Kanade i Australije, njemačka vlada ne želi da uvodi sistem bodovanja koji migrante podvrgava višestrukim provjerama. Provjerava se, naime, nivo obrazovanja, znanje jezika i kompatibilnost s tržištem rada. Budući useljenici dobijaju određeni broj bodova i, ukoliko su prikupili dovoljan broj, dobijaju vizu. Ako nisu, odnosno ako su ispod predviđenog minimuma, useljavanje im se uskraćuje.
Socijaldemokratska partija (SPD) predložila je 2016. da se takav sistem uvede u Njemačkoj i to je tada dobilo podršku umjerenih partija lijeve orjentacije. Ali u novom Nacrtu zakona toga nema. Preporučuje se doduše da se useljenici biraju po tim kriterijumima, ali se od bodovanja odustalo.
Na koji način bi se onda procjenjivalo ko može da dobije vizu? Po tom pitanju stručnjaci još nisu složni. „Pitam se samo kako sve to da realizujemo“, kaže Tomas Libig, stručnjak za migracije Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD). „Ne znam kako bi, bez sistema bodovanja, mogli da se obuhvate različiti kriteriji. Zato smatram da je bodovanje potrebno“.
Priznavanje diploma
Za ljude s visokim kvalifikacijama Njemačka ima jedan od najjednostavnijih useljeničkih zakona na svijetu. „Pod sadašnjim uslovima jednostavnije je doći u Njemačku nego recimo u Kanadu“, kaže Libig. „Njemački sistem koncentriše se na diplome. Ako imate papire da ste kvalifikovani i ako imate posao, možete doći i bez znanja njemačkog“.
Ljudima s prvoklasnim kvalifikacijama Njemačka nudi vizu i bez obzira na to što nemaju obezbijeđen posao. Oni mogu sami da dođu u zemlju i da traže posao. Ali ono što u Njemačkoj nedostaje jesu ljudi sa srednjom stručnom spremom: medicinske sestre, bolničarke, njegovatelji, vaspitačice, električari, stolari… Takva zanimanja pokrivaju 60 odsto njemačkog tržišta rada. Do sada je škripalo s priznavanjem diploma. Ukloniti te barijere, kako piše u Nacrtu zakona o useljavanju, bio bi ključ uspješne integracije na tržištu rada.
Uzor: Danska
Ali Nacrt ne objašnjava kakav bi nivo poznavanja njemačkog jezika morao da ima useljenik i da li on mora da ima konkretnu ponuda za posao.
U ovom trenutku čini se da njemačka vlada razmatra mogućnost izdavanja viza i ljudima sa srednjom stručnom spremom. To se u Danskoj pokazalo ka pravi potez, ali vlasti u Njemačkoj po tom pitanju još nemaju iskustva. Mnogo toga zavisi i od njemačkih poslodavaca, odnosno njihove spremnosti da uđu u rizik. Libig međutim ukazuje da mnoga njemačka preduzeća nerado zapošljavaju ljude iz inostranstva. „Pitali smo ih da li imaju interesa da radnu snagu traže i na stranim tržištima rada, na šta je najveći broj odgovorio: Ni u kom slučaju.“
Kako bi postala atraktivna za ljude s visokim obrazovanjem, Francuska je tu stavku nedavno precizirala u svom Zakon o useljavanju. To se posebno odnosi na menadžere koji rade za multinacionalne korporacije i koji zarađuju više od 5.000 evra mjesečno. Švedska opet njeguje mnogo liberalniju politiku. „Tamo možete da dođete i da tražite bilo koji posao“, kaže Libig. On dodaje da je, za razliku od Švedske, Francuska prilično zatvorena, a da se Njemačka nalazi negdje između te dvije zemlje.
