Ime Hasana Nuhanovića, svjedoka srebreničkog genocida, ovih dana ponovo se počelo spominjati u janvnosti i to u vezi sa temom sa kojom on nema nikakve veze. Povod je tvrdnja bh. rediteljice Jasmile Žbanić kako bi nadležne institucije trebale prikupiti stvarne podatke o broju djece ubijene u opkoljenom Sarajevu i objaviti taj podatak, kako bi prestale različite zloupotrebe u vezi sa ovim brojem.
Protivnici Jasmile Žbanić, kao i tvrdnje koju ona zastupa, opet su počeli spominjati kako je rediteljica na neprimjeren način promijenila životnu priču Hasan Nuhanovića prilikom pisanja scenarija za film Quo vadis, Aida? To je bio povod da se oglasi i sam Nuhanović.
– Moje ime su ovih dana pojedinci vadili iz prašnjave fioke i prikačili ga u ružan kontekst prepucavanja, botovanja, vrijeđanja, a u vezi sa temama osjetljivim i bolnim za onaj normalni dio bosanskohercegovačkog društva.
Ja nisam cuko kojega drže u kućici pa ga po potrebi pozovu da zalaje.
Ja znam i lajati, ali vodim računa da to bude smisleno, argumentovano i sa važnim razlogom. Ja lajem kada ja hoću a ne kada me “vi” pozovete da zalajem.
Ne vadite bez moje dozvole moje ime iz fioke sa muzejskim relikvijama – ono kada me u medijima predstave kao “živi svjedok genocida” valjda nasuprot “mrtvom” svjedoku, gdje bi i “mrtvi” i “živi” svjedoci trebali da svjedoče samo kada “vama” treba i onda kada ih “vi” pozovete da svjedoče.
Hvala, napisao je Nuhanović na Facebooku, ali je upitno da li će ga oni kojima je ova poruka namijenjena i poslušati.
