Model Marija Kovalčuk, koju su u martu ove godine pronašli na ivici smrti pored puta u Dubaiju, povratila je svijest i dala veliki intervju u kojem je ispričala sve čega je mogla da se prisjeti o noći poslije koje je završila u bolnici. U njenoj priči pojavljuju se četiri osobe, među kojima i sin biznismena Artem Papazov.
Prema Marijinim riječima, on ju je jednom pozvao kod sebe u sobu i od tog nesrećnog događaja u njenom životu sve je krenulo nizbrdo.
Mladić, čuvši optužbe poznanice, nije ostao nijem i iznio je svoju verziju događaja. A ona se drastično razlikuje od one koju je iznijela Marija.
Marija je ispričala da je došla u Dubai da se vidi sa drugaricama i snima sadržaj za društvene mreže, a uoči povratnog leta upoznala je devetnaestogodišnjeg Artema Papazova.
Prve večeri komunikacija nije otišla dalje od razmjene brojeva telefona, ali sutradan je propustila let, pa joj je mladić predložio da provedu neko vrijeme zajedno, a zatim da zajedno sa njegovim prijateljima privatnim avionom odlete na Tajland (gdje je i trebalo da ide). Marija nije odbila tako primamljivu ponudu.
„Propala mi je karta, istekla rezervacija sobe, i oni su ponudili pomoć. Rekli su da mogu da idem sa njima u sobi, a poslije će mi pomoći, tačnije, Artem će pomoći“, ispričala je Marija.
Međutim, ono što se događalo u sobi, prema njenim riječima, malo je ličilo na opušteno prijateljsko druženje. Djevojka tvrdi da su se Artem i njegov drug ozbiljno napili i zapali u višednevni haos, tokom kog su se, kako tvrdi, pretvorili u životinje.
„Počeli su da se ponašaju neadekvatno, da razbijaju flaše, cijeli pod je bio prekriven staklom. Nije moglo da se hoda. Onda su počeli da zastrašuju, da lome stakla, uzeli su mi lične stvari, među kojima je bio i pasoš“, ispričala je manekenka.
Marija je, prema sopstvenim riječima, pokušala da izađe na balkon i zatraži pomoć od komšija, ali su je uvukli nazad. Tada je istrčala iz hotela i sakrila se od svojih progonitelja u nedovršenoj zgradi u blizini, gdje su je, po njenim riječima, pronašli i onesvijestili.
„Samo sam sjedila na spratu i čula glasove dole, da su negdje blizu. U jednom trenutku mi se samo prekinulo pamćenje. Najvjerovatnije sam dobila udarac u glavu. Sljedeća scena – sjećam se da sam tražila pomoć od kola koja su prolazila, jedna su se zaustavila i pozvala hitnu i policiju. Bila sam u hotelskom bade mantilu“, sastavlja Marija događaje iz djelića sjećanja.
Artemova verzija: „Ona je počela da histeriše“
Čuvši ovakvu priču od poznanice, Artem Papazov iznio je svoju verziju događaja. Prema njegovim riječima, ni on ni njegovi prijatelji nisu sebi dozvoljavali ništa neprikladno prema Mariji – naprotiv, ona se ponašala čudno: napravila je scenu i pokušala da se prebaci komšijama preko balkona.
„Do večeri trećeg dana počela je da histeriše i da govori da osjeća prazninu u sebi i da joj je svega dosta. Da je niko više neće vidjeti. Niko od prisutnih nije znao šta da radi“, opisuje Artem.
Mladić insistira na tome da je djevojka imala nervni slom i istrčala iz sobe samo sa telefonom, ostavivši sve dokumente. Takođe, Artem tvrdi da ni on ni njegov drug nisu progonili Mariju, misleći da će se smiriti i sama vratiti.
„Marija je napustila sobu oko 21:15. Nije se obratila za pomoć ni osoblju, ni recepciji, ni obezbjeđenju hotela sa pet zvjezdica. Sama je izašla napolje. To su zabilježile kako hotelske, tako i druge kamere. Niko od prisutnih nije izlazio iz sobe“, tvrdi Artem.
Papazov dodaje da je od trenutka kada je Marija izašla iz hotela do momenta kada su je stražari pronašli na gradilištu prošlo pet sati. Gdje je bila sve to vrijeme – ostaje nepoznato.
„Na gradilištu se pojavila u 02:09 poslije ponoći. Poslije pet sati. To potvrđuju izjave dvojice čuvara gradilišta koji su je otjerali i prijavili upravi da, uprkos višestrukim zabranama, ona pokušava da uđe na gradilište“, dodaje Artem. „I kad joj je to uspjelo, stražari su je tražili da je istjeraju. Gdje je bila tih pet sati? Ona jednostavno kaže: ‘Ne sjećam se’.“
Artem uvjerava – da je Mariji zaista trebala pomoć, mogla je da se obrati osoblju, pritisne panik taster u sobi ili pozove svoje bližnje, ali to nije učinila.
„Na kamerama se jasno vidi da je izašla iz sobe, u liftu i u lobiju nije bilo nikakvih tragova nasilja. Ili, na primjer, u sobi i čak u toaletu postoje telefoni i crveni tasteri za hitne slučajeve“, objašnjava Artem. „Za pet sati nije se obratila ni majci, ni policiji, ni ijednoj prijateljici. Nije im pisala, nije ih pozvala.“
Verzija Marijine majke: „Nadam se snimcima i istrazi“
Marijina majka, u odgovoru na komentare Artema, podsjetila je da su ranije (nije poznato kada tačno) on i njegovi prijatelji davali nešto drugačija svjedočenja.
„Prema njihovim izjavama, svi u glas potvrđuju: ‘Odmah smo krenuli da je tražimo, tražili smo je prvo po spratu, zatim smo sišli dolje, pitali na recepciji, rekli su da je izašla, i svi smo pošli za njom – da je tražimo. Ali je nismo našli, vratili smo se nazad.’ Vrijeme tada nije evidentirano, što je najzanimljivije. Pa koliko su vremena potrošili na traženje po spratu? Hajde da kažemo 30 minuta“, kaže Marijina majka Ana Kovalčuk.
Ona dodaje da se njena ćerka nije odmah pojavila na gradilištu, već je, kako oni kažu, neko vrijeme lutala po okolini. Na primjer, svratila je u prodavnicu po sladoled.
„Pa i to, zašto bi joj u toj situaciji trebao sladoled?“, pita se Ana.
„Ovde je uopšte neki mrak. Nadala sam se kamerama, nadala sam se istrazi, da će mi reći šta se desilo. Pet sati – gdje je bila ta osoba? Osoba koja želi da izvrši samoubistvo neće pet sati sjediti na gradilištu. Ona ode i izvrši samoubistvo. I to nisu povrede od pada sa osmog sprata na beton. Pa razbila bi se, ne bi preživjela. Ovo su tačkaste povrede.“
Majka djevojke se nada snimcima sa kamera i istrazi i želi da otkrije šta se zaista dogodilo njenoj ćerki, koja sada ponovo uči da hoda i normalno živi.
