Benjamin Spahović (28) iz Sarajeva preminuo je nakon što je zadobio teške povrede u saobraćajnoj nesreći koja se dogodila na Skenderiji.
Podsjetimo, nesreća se dogodila 26. maja, a Spahović je nakon sudara hitno prevezen u bolnicu gdje su se ljekari danima borili za njegov život. Nažalost, uprkos svim naporima medicinskog osoblja, podlegao je povredama.
Tokom jučerašnjeg dana prvi put je javnosti pokazan i video snimak nesreće.
Danas se oglasio i Damir Brgulja, vozač Passata, piše Crna-Hronika. Poslao je poruku porodici Spahović, a prenosimo je u cijelosti:
Poštovana porodico Spahović,
Esselamu alejkum,
Ne znam kako da započnem ovo pismo, jer nijedna riječ koju napišem ne može dostići težinu onoga što osjećam niti umanjiti vašu bol. Pisao sam ovo mnogo puta, i svaki put bih zastao… Jer, kako napisati nešto što bi barem na trenutak donijelo olakšanje onima koji su izgubili ono najdragocjenije?
Od dana nesreće, svakog dana nosim sa sobom duboku tugu, osjećaj krivice i bol koji mi ne daju mira. Vaš sin Benjamin nije bio samo neko ime u prolazu – bio je nečiji sin, brat, prijatelj… Mladić pred kojim je bio čitav život. I taj život je prekinut u trenutku koji ne mogu zaboraviti ni na sekundu.
Svjestan sam da nijedna moja riječ ne može vratiti vrijeme niti ublažiti bol koju nosite. Ipak, iz srca vam upućujem dove i molbe da vam Allah dž. š. podari sabur, snagu i olakšanje, a Benjaminu najuzvišenije mjesto u Džennetu Firdevsu.
Od samog početka osjećam duboku odgovornost za ono što se dogodilo. Znam da se radilo o nesreći, ali to ne umanjuje težinu niti posljedice koje su ostale iza nje. Nikada nisam pokušao pobjeći od onoga što je bilo. Nisam tražio opravdanja. Prihvatam sve što me zadesi, jer ništa ne može biti teže od saznanja da je jedan mladi život izgubljen dok sam bio za volanom.
Vjerujte mi, svim srcem sam želio da vam se obratim licem u lice. Da vam lično kažem koliko mi je iskreno žao. Da vam uputim svoje saučešće ne kao formalnost, već kao čovjek čovjeku – slomljenom srcu. Ali, rečeno mi je da ste izrazili veliku bol i ljutnju, i nisam želio da vam svojim prisustvom donesem još veću težinu. Poštovao sam vašu bol i vaše granice, iako bih volio da ste osjetili iskrenost mog kajanja.
Dosta se priča i nagađa o tome šta se dogodilo toga dana. Ništa od ovoga nije bilo namjerno.
Ne tražim vaš oprost, jer znam da ga možda ne možete dati. I ne pišem vam da bih rasteretio sebe – jer ova tuga i ova odgovornost će ostati sa mnom dok sam živ.
Ali želim da znate da nisam ravnodušan, nisam hladan, nisam okrenuo leđa. Ja sam čovjek koji svaki dan u dovama moli za vas, za vašeg sina, i za oprost koji možda nikad neće doći – ali koji srcem iskreno želi.
Molim Milostivog da vam podari mir i snagu i da vas jednog dana ponovo spoji sa vašim voljenim sinom – na mjestu gdje nema boli, gdje je samo svjetlo, oprost i smirenost.
Sa dubokim poštovanjem, iskrenim kajanjem i dovama, napisao je Damir Brgulja.
