Jad i čemer! U najkraćem bi se tako moglo opisati bh. zdravstvo. Posebno u glavnom gradu države. U kantonu gdje ima najviše para, “haman k'o u cijeloj Republici Srpskoj”, kako to voli istaći premijer KS Elmedin Konaković i čelnici vladajuće partije u Federaciji i BiH, prilikom nacionalnih medijskih obračuna s Miloradom Dodikom, predsjednikom RS-a. Ima para u Sarajevu nije da nema, ali nema joda, nema zavoja, nema vode, nema tramvaja, nema autobusa… Ima li išta da ima otkada je Konaković zasjeo u fotelju premijera, pitaju se građani.
Na Facebooku je osvanuo status jednog Sarajlije koji u nekoliko rečenica savršeno objasnio u kakvom društvu živimo.
“Nedjelja, 11.06.2017. vozim na relaciji Sarajevo – Banja luka i negdje poslije Skender Vakufa ili ti ga Kneževa, na punoj liniji u krivini me pretiče jedno od brojnih skupih auta u vlasništvu ove države ili nekog od entiteta, nebitno, s upaljenom rotacijom iako bez pratnje.
Hajde, ništa novo, redovno se to dešava. Ali taj dan sam na UKC Republike Srpske vozio mamu koja ima karcinom, koja je u teškom stanju, koja povraća u autu…
Zašto sam je vozio u Banja Luku? Zato što nas na KCUS preko pola godine zavlače, lažu i petljaju da će terapija koju mora primiti (zračenje radioaktivnim jodom) doći, da je pao tender, da je ovo, da je ono.
Na kraju nam kažu, hajte vi u Banja Luku. Na našu sreću, ljudi s UKC Republike Srpske su susretljivi, prime je u najkraćem roku iako imaju svoje pacijente, pored desetine pacijenata koje su im ovi naši poslali iz Sarajeva.
E, sad, razmišljam o tom službenom autu koje me preticalo i kontam kako nikad nijedan tender za nabavku tih auta ne padne, kako oni nemaju problem sa servisom i održavanjem, a koriste ih sigurno više nego pacijenti aparate na Odjelu za onkologiju?!”
