Općinska uprava u Visokom je kritikovana od strane vjerskih vođa zbog njihovog navodno sporog i neefikasanog rad po pitanju povratka imovine i novčane naknade za oduzeta grobna zemljišta. U jednom slučaju, predstavnik manjinske religije prijavio je slučaj korupcije (davanja mita). CSO aktivista u drugom gradu, iako je potvrdio saradnju između načelnika i manjinskih vjerskih vođa, izrazio je sumnju o nivou stvarnog napredka jer općinska uprava nije mnogo zainteresovana da proširi saradnju sa civilnim društvom i za izgradnju trajne tolerancije među religijama.
Tokom prve faze projekta, istraživanje je sprovedeno u tri grada u BiH – Visoko, Doboj i Čapljina – mjesta koja nisu veći centri etničke, političke i vjerske vlasti. Sve lokacije su odabrane na osnovu nekoliko kriterija. Prema izvještajima IRC o monitoringu napada na vjerske objekte i svetinje, u sva tri grada svetinje su bile na meti u periodu od 2010-2012. godine.
Konkretno: u Visokom je prijavljeno pet napada. Jedan na Franjevački samostan Sv. Bonaventure, marta 2011. godine, dok su četiri napada bila na pravoslavne objekte (Crkva Začeća Svetog Jovana Krstitelja u obližnjem selu Zimča je napadnuta u septembru 2011. godine i opet u junu 2012. godine, dok je crkva Sv. Prokopija napadnuta u aprilu i u avgustu 2012. godine).
Visoko je općina u srednjoj Bosni, na putu između Sarajeva i Zenice. Visoko je lokalna samoupravna jedinica (općina) u Zeničko-dobojskom kantonu u entitetu FBiH. Prema popisu 1991, vjerska demografija stanovništva cijele općine Visoko (ukupno 46,160) je: islam 74,49 posto; pravoslavna 15,58 posto; rimokatolička 4,33 posto; ateisti 3,41 posto; neprijavljeno / nepoznato 2,10 posto.
Prema preliminarnim rezultatima popisa stanovništva 2013. godine, ukupno je 41,352 osoba. U Visokom smo se sreli sa opštinskim službenikom koji je izgledao da nema dovoljno informacija o glavnim pitanjima ove studije.
