Kocka jeste Rubikova, ali je i Mirzina jer je ovaj osmogodišnjak iz Maglaja nosi gdje god krene. Nekoliko kocki. Različitih veličina. Osim u školu.
“U školi su saznali da ja to sklapam tek kad je moj tata objavio na Facebooku video. Pa je kasnije objavio još jedan, pa još jedan. I onda sam postao po tome poznat u cijelom Maglaju”, kaže on.
Voli geografiju i matematiku. Govori engleski jezik jednako dobro kao i maternji. Istražuje na Internetu. Bilo koju državu da mu spomenete, znat će koji joj je glavni grad i kako joj izgleda zastava. Neke od njih sklapa na svojim kockicama.
“Ali nemaju sve kocke boje koje su na zastavama. Imam kocku na kojoj mogu složiti na primjer zastavu Indije. Imam drugu na kojoj mogu Švicarsku zastavu. Ali nemam recimo crnu boju da složim zastavu Njemačke. Ali znam kako izgleda”, dodaje Mirza.
Vještinu slaganja Rubikovih kocki razvijao je postepeno, nakon što je na Internetu vidio kako je sklapaju drugi. To je izazovna igra koja zahtijeva logičko razmišljanje, pažnju i strpljenje. Savladao je algoritme i sada slaganje boja vježba na kockama koje imaju po tri reda kockica na jednoj rubnoj strani, ali i po šest redova, pa čak i onim slagalicama koje umjesto kocki za osnovu imaju trokut, ali se slažu po istom algoritmu. Kockice uglavnom kupuje na putovanjima gdje ide s roditeljima i starijim bratom, koji nije naročito zainteresovan za ovaj hobi.
“Brat više voli informatiku i računarske igre, a zajedno provodimo vrijeme na vikendici gdje igramo fudbala”, kaže.
Kockice su u porodici Ćosića isključivo Mirzin hobi, a ako druga djeca pokažu interes da ih sklapaju, neće mu biti teško da im pokaže kako. Zna da u svijetu postoje takmičenja u brzini sklapanja Rubikove kocke, ali on se dosad nije takmičio.
