Prvo zasjedanje ZAVNOBIH-a održano je 25. novembra 1943. godine. ZAVNOBiH (Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine) je bio najviši državni organ antifašističkog pokreta u Bosni i Hercegovini tokom Drugog svjetskog rata, te se razvio kao nosilac bosanskohercegovačke državnosti. Njegov predsjednik je bio Vojislav Kecmanović. Formiran je u novembru 1943. godine.
Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a počelo je u Mrkonjić Gradu 25. novembra 1943. u 19 sati. Završeno je iste noći (26. novembra) u 4 sata ujutro. Ovoj osnivačkoj skupštini prisustvovalo je 247 delegata iz svih krajeva BiH, od kojih 173 sa pravom glasa. Na prvom zasjedanju, ZAVNOBiH je formalno konstituisan kao općepolitičko predstavništvo Narodno-oslobodilačkog pokreta Bosne i Hercegovine (NOPBIH), ali je u stvarnosti i praksi djelovao kao njen najviši organ vlasti.
Odlučnost naroda BiH
Odbornici su usvojili Rezoluciju ZAVNOBiH-a i Proglas narodima BiH u kojima se ističe da ubuduće BiH i njene narode u zemlji i inostranstvu, mogu zastupati i predstavljati samo ZAVNOBiH i AVNOJ. Ovim aktima istovremeno je izražena odlučnost naroda BiH da njihova zemlja, koja nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, nego i srpska i muslimanska i hrvatska, bude zbratimljena zajednica u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost svih Srba, Muslimana i Hrvata. Na zasjedanju je izabrana delegacija od 58 članova koja će predstavljati BiH na Drugom zasjedanju AVNOJ-a (29. novembar 1943). Istovremeno je konstituisano Predsjedništvo ZAVNOBiH-a, sastavljeno od 31 člana, sa dr. Vojislavom Kecmanovićem, ljekarom iz Bijeljine, kao predsjednikom.
Velika pobjeda
Predsjednik ZAVNOBiH-a, drug Dr. Vojislav Kecmanović zaključio je zasjedanje slijedećim govorom.
“Drugovi i drugarice, braćo i sestre, prije nego završimo, hoću da kažem nekoliko riječi. Jedan od drugova reče da mi danas držimo nešto što ni jedna porobljena zemlja na svijetu ne može da drži – a to je parlamentarno zasjedanje. Naša vojska i narod, i politika naših vođa, zaista ostvarili su čuda. Nesumnjivo, velika pobjeda. Ali, mi smo imali još takvih slavnih pobjeda.
Prvo. Cijeli svijet zna da smo mi od malih, slabo naoružanih grupica stvorili jaku vojsku. Bivša jugoslavenska vojska, koja je živjela dvije decenije, razbijena je za nekoliko dana. A naša vojska ne samo da je kroz najveće bitke ojačala nego se je pokazala i neuništivom. To je, nesumnjivo, velika pobjeda.
Drugo. Otupljena je oštrica najmoćnijeg oružja koje je neprijatelj uperio protiv naroda Jugoslavije, pomoću kojeg je htio uništiti nas i osigurati sebi život na Balkanu. To je oružje bratoubilačkog rata. To oružje danas je nemoćno.
Treće. Fašisti su mislili da je Jugoslavija neko kučkino kopile, da u njoj ne živi duh slobode. Međutim, velike pobjede koje je za dvije i po godine ostvarila naša Narodno-oslobodilačka vojska pribavile su nam priznanje saveznika, a respekt kod neprijatelja. Naša vojska, koja raste iz dana u dan, pokazuje danas čitavom svijetu da naši neprijatelji nisu uspjeli da uguše slobodarski i borbeni duh naših naroda.
Četvrto. Naši narodi pokazali su se sposobni ne samo da preko svoje oružane snage, preko naše armije, oslobode veliki dio naše domovine, nego i da organizuju novu narodnu vlast. Naši narodi pokazali su se sposobnim ne samo da tuku neprijatelja nego da još u toku ljutih bitaka liječe rane koje su nam ostavili bivši režimi. Za jednu od teških rak-rana mi smo našli jedno rješenje, i to radikalno rješenje. To je pitanje monarhije. I mi, jedini pretstavnici naroda Bosne i Hercegovine, izrazili smo na ovom historijskom skupu jednodušnu odlučnost da nećemo dozvoliti povratak u našu iskrvavljenu zemlju ne samo izbjegličkoj izdajničkoj “vladi” (nego) ni njenom kralju – izdajniku Petru II. Ova naša odluka, braćo i sestre, predstavlja jedan veliki prelom u historiji naših naroda.
Ali, danas, kada je naša Bosna i Hercegovina prvi put u svojoj historiji, dobila svoje istinsko narodno predstavništvo, danas kada mi proslavljamo jednu od velikih pobjeda našeg narodno-oslobodilačkog pokreta, mi ne smijemo zaboraviti da se za ovako snažan i pobjedonosan razmah naše borbe ima zahvaliti u prvom redu junačkoj i mudroj Komunističkoj partiji Jugoslavije!
Sve te vojničke i političke pobjede koje su naši narodi izvojevali pod vođstvom svog najboljeg sina, svoga vođe i druga Tita, ohrabruju nas i u isto vrijeme daju nam nove snage da našu borbu dovedemo što prije do konačnog cilja – do slobode. Sve te pobjede ohrabruju nas i stvaraju u nama odluku da, kad odemo kućama, ustostručimo svoje napore i pojačamo osjećaj dužnosti i odgovornosti prema svom narodu. Naše ljuto oružje ne smije da otupi prema okupatoru i prema izdajicama, nego mora biti svjetlije i oštrije. Mi moramo učiniti sve da što prije dođemo do konačne pobjede i da naše novo državno uređenje bude trajno, solidno – vječno. S tim mislima ja kličem: Živjela naša narodno-oslobodilačka vojska! Živjela Komunistička partija Jugoslavije! Živio vođa naših naroda, Tito! Živjela pobjedonosna Crvena Armija! Živjelo bratstvo naroda Bosne i Hercegovine! Živjela slobodna i federativna Bosna i Hercegovina u slobodnoj demokratskoj federativnoj Jugoslaviji!”
Tri zasjedanja ZAVNOBIH-a
U Mrkonjić Gradu se nalazi spomen-muzej prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a, kao i dom ZAVNOBiH-a, koji predstavlja centar kulturnog i društvenog života grada, a koji je otvoren 27. novembra 1973. u okviru 30-godišnjice prvog zasjedanja.
Treba napomenuti da su održana ukupno tri zasjedanja ZAVNOBIH-a, i to: prvo u Mrkonjić Gradu 25. novembra 1943. (sada Dan državnosti Bosne i Hercegovine), drugo u Sanskom Mostu 30. juna 1944. i posljednje treće u Sarajevu 26. aprila 1945. godine.
