U nedostatku oružanih falangi Eugena Savojskog i Milorada Dodika, dobro dođe i neidentificirano spolovilo jednog performansa, pa su branioci brzom intervencijom, haman kao da je 2. maj 1992., uspostavili red i spasili grad
Prvo je Gradsko vijeće Sarajeva na čelu s gradonačelnicom, ima tome i mjesec dana, oštro osudilo mini suknju splitske pjevačice Lidije Bačić i poručilo da blud nikada neće biti obilježje našeg grada otvorenog srca, u kojem se skladno susreću četiri religije i ko zna koliko kultura. Eh, stara dobra vremena kad su glave padale i vodili se bratoubilački ratovi zbog malo jačeg minjaka. Da smo tada znali šta nas čeka krajem juna, pozvali bismo Lidiju da ostane još koju heftu, piše Ozren Kebo za Analiziraj.
I onda je došla subota, 25. lipnja, a ideološka Sodoma i ćudoredna Gomora kolektivno su zakucale na vrata mirnog, gostoljubivog i moralno ispravnog Šehera.
Ovako je to bilo:
Još prije ikindije, sestrinske stranke SDA i NiP oštro su osudile Povorku ponosa. Pridružila im se i jedna općinska nesreća odgovorna za višegodišnji masovni pomor pasa. Sve je to jedna bratija, s istog se ideološkog zdenca napajaju, samo su se malo oko hazne poklali. To što se svađaju oko dukata i nadležnosti nije vrijedno pomena kad se uporedi s ljubavlju koja ih ujedinjuje kad na red dođu oni što im po ganglijama skaču.
Ali ni tu nije bio kraj snažnih poruka i oštrih osuda.
Jer se onda, dan je već žudio smiraju, a akšam samo što nije, Vlada Kantona Sarajevo ničim izazvana udružila s Harisom Zahiragićem pa se ogradila od izvjesnog nudističkog performansa ispred Narodnog pozorišta. Umalo mrtva glava ne pade, letjela su kasnovečernja saopćenja i uzajamne optužbe tamo i vamo, ali, srećom, brzom intervencijom unutrašnjih organa samo je uhapšen jedan glavić.
Novi dan, nova nafaka; uskoro će i Baščaršijske noći i ko zna kakav će i čiji dekolte izazvati masovne prosvjede na obalama Miljacke. Sarajevo sa zebnjom iščekuje srpanj i kolovoz, strahujući od bretela, podvezica, šorceva i drugih neprimjerenih sredstava javnog razgolićavanja. Gradski moral je ugrožen. Ko zna ko će se sve tim povodom oglasiti prigodnim saopćenjem. Čeka nas i uvijek napeta korida kod Eldina Treće, pa za sve naše predstavnike u vladama i parlamentima ostaje pitanje: Radite li vi išta osim što se povazdan ograđujete od nečega?
Hoće li od sada uz svaku pozorišnu ili kino predstavu ići i saopćenje & ograđivanje dežurnog političkog organa? Kantonalna Vlada se u performanse razumije haman koliko i njen ministar privrede u sopstvene nadležnosti i pravila komuniciranja s javnošću. Ili kao Gradsko vijeće u minjake. Još se niko od stranaka nije ogradio od respiratora i nebrojenih skandala, GRAS je propao dok su pozapošljavali svu tazbinu, grad je pune dvije decenije živio s redukcijama vode, komunalna nam je infrastruktura u prosjeku negdje iz sredine osamdesetih, nijedna nova bolnica nije izgrađena nakon rata, ali minjak je uzdrmao same temelje čaršije; o ćuni da i ne govorimo.
I sad, ostaje nam samo jedno, da s (jugo)nostalgijom upitamo – kad opet gostuje Lidija Bačić?
Dođi, najdraža, sve ti je oprošteno.
