Prije nešto više od godinu dana jedan pas mješanac je na autobuskoj stanici u selu Vlahinja, nedaleko od Kuršumlije, ispratio svog vlasnika, koji je odatle autobusom otišao za Beograd u bolnicu. Vlasnik se nije vratio, a pas ga još čeka na istom mjestu.
Psa su primijetili mještani okolnih sela i prolaznici koji svakodnevno putuju ka selima u pravcu Lukovske banje. Kažu da je nekoliko mjeseci sjedio na istom mjestu, ispod znaka na kojem je ispisano ime sela Vlahinja. Tu je i seoska autobuska autobuska stanica, a u okolini nema stanovnika.
Miroslav Ilić, mještanin obližnjeg sela Žuč, ispričao je neobičnu priču o psu koji čeka. Kaže, prvo nije bio primjećen, jer ima dosta pasa lutalica, međutim, ovaj pas je poseban. Sjedi ispod znaka, i ispraća vozila. Svako vozilo je dobro omirisao i pogledom ispratio.
“Prije nešto više od godinu dana, njegov vlasnik, iz obližnjeg planinskog sela, razbolio se. Došao je s psom ovdje i uhvatio autobus za Beograd. Tu su se zauvijek rastali. Nažalost, njegov vlasnik je preminuo u Beogradu, a pas ovdje sjedi i još ga čeka”, rekao je Ilić.
Mnoge je dirnula priča o psu koji čeka, pa su pojedini postali njegovi redovni posjetioci, dolaze iz grada i okolnih sela da mu donesu hranu. Dragana Milanović iz sela Vlahinja kaže da pješice često prolazi ovim putem i uvijek nahrani psa.
“Kad god ga vidim, rastužim se, obavezno mu ponesem hranu u rancu i nahranim ga. On nije neuhranjen, mnogi ga hrane. Vidjela sam ga kako zakopava hranu u okolini, pravi zalihe. Uvijek me rasplače kad ga vidim”, rekla je Dragana.
Kaže da je pas veoma miran, osim što sačekuje i ispraća vozila, nikada nije zalajao na prolaznike, niti predstavlja opasnost.
“On je dresiran pas, vjerovatno je čuvao stado ovaca, živinu ili krave. Možda čak i tog svog vlasnika, to vidim po njegovom ponašanju. Ja sjednem pored njega da ga mazim, a on čuje zvuk nekog vozila iza brda, koje se približava, napušta me i trči u susret vozilu. Vozilo prođe, a on spusti glavu i cvileći se vrati kod mene. To dirne i rasplače”, rekla je Dragana Milanović.
Neki su pokušali da udome psa. Odvodili su ga svojim kućama, ali on pobjegne i vrati se na to mjesto.
“Ja sam ga odveo kod mene kući, ali pobjegao je, vratio se u Vlahinju na autobusku stanicu”, kazao je Miroslav Ilić.
Prolaznici su mu dali ime Žile, pa oni koji ga stalno posjećuju, već su ga navikli da se odaziva na to ime. Neko mu je nedavno napravio i kućicu od drveta, i postavio je na mjestu gdje čeka. Pas Žile je prihvatio kućicu, pa sad u njoj čeka.
Mnogi, koji znaju njegovu priču, zastanu da se poigraju sa njim, ali kažu, njegovog vlasnika očigledno niko ne može da zamijeni.
