Cijene hljeba, jednog od najvažnijih prehrambenih proizvoda, ponovo se povećavaju.
Pekari iz Semberije najavili su povećanje cijena hljeba za 10 do 15 posto što je izazvalo zabrinutost među potrošačima. Tačan iznos poskupljenja već je poznat.
– Mi smo formirali te cijene, vekna bijelog hljeba od 500 grama je bila 1,70 KM, a sad će biti 1,80 KM. To je minimalno poskupljenje koje samo trend da nadoknadi troškove koji su nastali, kazao je Radenko Pelemiš, predsjednik Udruženja pekara regije Bijeljina.
Cijena samo jedne kifle od 20 grama dostigla je iznos jednak cijeni tri kilograma pšenice, kako upozoravaju proizvođači koji novi udar na džepove građana smatraju krajnje neopravdanim.
– Nafta nije poskupjela, struja je neznatno – taj pekarski sektor najviše spekuliše u svemu tome. Jedan čovjek da bi poslao dijete u školu i dao mu da kupi kiflu mora dati tri kilograma pšenice. To su neki parametri gdje ljudi neće moći opstati na ovakav način, upozorava Savo Bakajlić, predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača Semberije i Majevice.
Ekonomski analitičar Aleksa Milojević ističe šta stalno doživljavamo, da poskupljenje cijena nema svoju materijalnu osnovu, piše FTV.
– Nije poskupjelo brašno, a poskupio je hljeb. Ili kad smo imali da su cijene nafte pale, a kod nas su ostale iste ili porasle, a vlada vara narod kad kaže “mi ćemo to inspekcijama riješiti”. Jednostavno, ne može se inspekcijama riješiti nedostatak robe, rekao je on.
U međuvremenu, entiteti najavljuju mjere koje bi, barem na papiru, trebale stabilizovati tržište. U Federaciji BiH očekuje se zaključavanje cijena 50 proizvoda, a u Republici Srpskoj biće nula posto marže na određene domaće proizvode.
Kako je kazao ministar trgovine i turizma RS-a Denis Šulić (SNSD), ti proizvodi će biti široke potrošnje, u narednih nekoliko sedmica će definisati koji su to.
– Ovo su sve kratkoročne mjere, dugoročne mjere bile bi porast broja zaposlenih i porast plata, kazao je ministar trgovine FBiH Amir Hasičević.
Iako se vlasti pozivaju na “potrebne” mjere, čini se da nijedna od njih ne stiže dovoljno brzo, niti na pravi način. I dok se argumenti i opravdanja za svakodnevna poskupljenja smjenjuju, građani ostaju na istom: visoke cijene, stagnirajuće plate i osjećaj da su opet izigrani.
