Proizvođači u Istočnoj Bosni nalaze se na rubu opstanka. Peradarstvo se gasi u tišini, radnici završavaju na evidenciji nezaposlenih, a apele za pomoć, kako tvrde, niko ne čuje. Mnogi razmišljaju o napuštanju svojih ognjišta. Ekipa BHRT posjetila je povratnike u Srebrenica, Milići i Konjević Polje, koji otvoreno pitaju zašto nigdje nisu poželjni.
„Vratili su se na svoja ognjišta. Pokrenuli proizvodnju i samo žele živjeti od vlastitog rada. Međutim, bezuspješno. Nemaju podršku ni sa jednog nivoa vlasti i egzistencija im je dovedena u pitanje“, navodi se u prilogu.
Farma Mušana Durakovića nekada je bila nada za povratnike u Srebrenici. Zapošljavala je osam stalnih radnika i još 25 povremeno angažovanih. Kapacitet je iznosio 60.000 pilića, a planirano je i širenje djelatnosti. Danas su vrata zatvorena, radnici su na birou, a porodice bez prihoda. Prije četiri mjeseca požar je pričinio štetu od oko 300.000 maraka, ali, kako kaže Duraković, pomoć nije stigla.
„Na par mjesta slali smo dopise, ali nije bilo sluha nizašto. Nije se niko udostojio da dođe ovdje. Svi su otprilike znali“, kaže Mušan Duraković, peradar iz Srebrenice.
Požar je, dodaju proizvođači, bio samo kap koja je prelila čašu. Već duže vrijeme suočavaju se sa poskupljenjima, neadekvatnim otkupnim cijenama i izostankom sistemske podrške sa svih nivoa vlasti.
„Kupovali smo i hranu iz Federacije, pile, vraćali gotov proizvod u Federaciju, a Federacija nema sluha za nas. Imali smo mi i par sastanaka sa nekim od ministara, jednostavno ljudi kažu nemaju osnove ni da nam pomognu ni bilo šta“, ističe Duraković.
Murat Avdić iz Milića, čija farma broji 20.000 pilića, navodi da su podsticaji u Republici Srpskoj minimalni i da su ove godine dodatno smanjeni. Kao jedino rješenje vidi ostvarivanje prava na podsticaje iz Federacije.
„Ako ništa se ne preduzme u narednih nekoliko mjeseci, mi ćemo sazvati press konferenciju i reći da smo sve zatvorili. Mi smo pokušali, nismo uspjeli, vidjećemo gdje ćemo dalje. A dalje, ne bih volio to da se desi, mi moramo mijenjati drugu lokaciju. Ne možemo opstati“, poručuje Murat Avdić.
Sagovornici podsjećaju da je na ovom području nekada poslovalo 15 farmi, dok je danas aktivno tek pet, uz neizvjesnost koliko će još opstati. Muharem Beganović iz Konjević Polja peradarstvom se bavi dvije decenije i kaže da je kapacitet podigao na 20.000 pilića, ali da budućnost ne vidi.
„Uspjeli smo da kažem da dignemo taj kapacitet na 20.000 pilića. Ja sam otac dvoje djece, imam suprugu. Ne znam šta bih vam rekao, već razmišljam da sve pogasim, jer ne vidim neku budućnost u ovom poslu“, navodi Beganović.
Zaboravljeni i prepušteni sami sebi, povratnici pitaju do kada će biti taoci entitetskih podjela i političara koji, kako kažu, tek povremeno svrate radi fotografisanja. Ko će zaštititi one koji su već jednom izgubili sve, a sada ponovo ostaju bez egzistencije, pitanje je koje zasad ostaje bez odgovora.
