Bivši hrvatski premijer i šef obavještajnih službi Josip Manolić u svojim memoarima “Politika i domovina“ piše i o Željku Ražnatoviću Arkanu, prenosi hrvatski Telegram.
– Ostaje mi sada spomenuti dva najvažnija događaja oko Arkana, za koje mislim da ne bi smjeli da ostanu državna tajna, ma kako to neki još danas žarko žele – navodi Manolić.
Kako navodi, Željko Ražnatović Arkan “je još tokom istrage i boravka u Remetincu i prije režiranog suđenja postao dobavljač oružja za potrebe Republike Hrvatske“.
– Početkom 1991. godine, tačnije u aprilu te godine, Republika Hrvatska kupila je njegovim posredovanjem od njegove kompanije iz vojnog skladišta u Batajnici mnogo oružja, pretežno kalašnjikove AK 47 i protivtenkovsko naoružanje. Bila je riječ o dvanaest šlepera oružja – ističe Manolić.
Priča o Arkanu u pravom kontekstu
Prema njegovim riječima, danas “valja otkriti neke detalje kako bi se priča o Arkanu dovela u pravi kontekst“.
– Ko je odobrio trgovinu oružjem sa Željkom Ražnatovićem Arkanom? Zašto ja, kao ondašnji predsjednik Vlade, nisam imao informaciju o tim nabavkama? Da li je trgovina s njim bila pokriće za neke druge usluge, kako je to oružje plaćeno, zašto je cijelu operaciju vodio “obavještajni krug“ i na strani kupaca i na strani prodavača? Možda odgovor znaju neki pojedinci iz Osijeka koji su onih dana bili gospodari života i smrti u Osijeku, a pretpostavljam da detalje znaju i neki danas živi Vukovarci, sklonjeni na ostrvu Krku, kao i oni koji su pratili šlepere do istovara – navodi bivši hrvatski premijer.
On ističe da nije ispitivao “šta o tome znaju Glavaš, Perković i Šeks“, ali vjeruje da im detalji “nisu nepoznati“.
– Nekoliko dana prije plaćanja oružja Ražnatoviću Arkanu, naši pojedinci, u zgradi Županijskog suda u Osijeku, pripremiće dvije aktovke pune zlata i srebra. Naime, oružje je navodno plaćeno zlatom i srebrom. Pitanja koja se i danas nameću glase — čije je bilo to zlato i srebro, ima li ono neku vezu s ubijenim osječkim švercerima zlatom, ko je, zapravo, osoba koja je zlato donijela na Županijski sud u Osijeku i na kraju, kome je preuzimatelj aktovki zapravo predao pošiljku zlata? Je li riječ o oružju koje se kasnije obilno preprodavalo po Slavoniji, je li dio otišao u Vukovar? – piše Manolić.
Činjenica je da je dvanaest šlepera oružja stiglo i da je predato, a da je Arkan tih dana boravio u Remetincu. Postoji i informacija da je Arkan tim oružjem zapravo kupio svoju slobodu. Vjerujem da će ovi redovi izazvati neke pripadnike Službe za zaštitu ustavnog poretka, koji su pratili i preuzeli oružje, da se ipak javno ispitaju o pošiljci“, dodaje on.
Manolić navodi da o cijelom slučaju postoji i zabilješka u Državnom tužilaštvu.
– Iako su neki protagonisti ove priče mrtvi, pa i moj prijatelj Lazo Pajić, koji je o svemu ovome znao mnogo više, nema nikakvog razloga da se ta i s njom povezane istrage ne nastave, pogotovo zato što neke indicije govore kako su određena osječka ubistva, pa i ono Josipa Reila Kira, imala veze sa Zagrebom – piše svojevremeno najbliži saradnik hrvatskog predsjednika Tuđmana.
Međutim, kako navodi, to nije sve o Arkanu.
– Hrvatska će se i 1992. godine koristiti uslugama Željka Ražnatovića. I ta će se operacija zbivati mimo mojih očiju, u najvećoj tajnosti. Štaviše, mislim da sam svjesno bio isključen pri njenoj organizaciji zbog činjenice da smo predsjednik Tuđman i ja tad već bili “zategnuli konopac“. Izborom ljudi koji će biti uključeni u tu operaciju, a neki su i danas živi, Tuđman, a poslije i njegovi nasljednici zatvorili su krug odanih i moćnih – ističe Manolić.
Kako navodi, on i Tuđman su o brojnim obavještajnim operacijama razmišljali različito, ponekad i dijametralno suprotno.
– Operacija nabavke video-zapisa o likvidaciji hrvatskih branitelja s Ovčare tema je o kojoj se i danas čovjek mora zapitati: “Predsjedniče, čemu to?“. U februaru 1992. godine predsjednik Tuđman isplatiće dva miliona njemačkih maraka za nabavku video-zapisa koji je posjedovao Željko Ražnatović, barem tako stoji u dokumentima, koje hrvatska država i danas ima. Gotov novac biće odnesen Arkanu, a video-kaseta, zamotana u aluminijsku foliju, biće predata predsjedniku Tuđmanu u njegovoj porodičnoj kući u Nazorovoj ulici – piše Manolić.
Manolićeve tvrdnje da je Republika Hrvatska kupila dvanaest šlepera oružja od Željka Ražnatovića i da je Tuđman lično naredio da se Ražnatoviću isplati dva miliona maraka za video-zapis ubistva na Ovčari, kako navodi Telegram, jesu dvije tvrdnje koje “prilično dramatično mijenjaju hrvatsku (i srpsku) sliku o Arkanu, a dio su opsežnog poglavlja o poznatom slučaju Arkanovog hapšenja u Hrvatskoj početkom 1991. godine“.
Oni potom navode da su hrvatske obavještajne službe dobile informaciju da Arkan priprema atentat na predsjednika Tuđmana, kao i da je uhapšen u blizini Dvora.
Hapšenje Arkana
Uhapsili su ga pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova, ali srpske nacionalnosti, navodi Telegram.
U Remetincu ga je, tvrdi Manolić, slobodno posjećivalo veoma mnogo ljudi, dok je u isto vrijeme njegov dosije nestao iz sudskog spisa, pa tako sudija, navodno, zaista nije imao mnogo izbora nego da Arkana osudi na samo dvadeset mjeseci zatvora, što nije podrazumijevalo obavezni pritvor, pa je Arkan mirno napustio Hrvatsku.
Manolić je od preuzimanja vlasti u aprilu 1990. godine pa do eskalacije sukoba s Tuđmanom krajem 1993. i u 1994. godini, obavljao dužnosti člana Predsjedništva Republike Hrvatske, pa predsjednika Vlade, pa šefa obavještajnih službi, pa, na kraju, predsjednika saborskog Županijskog doma.
Uz sve to, Manolić je imao i najviše stranačke dužnosti u vrijeme dolaska na vlast HDZ-a i u prvim godinama rata.
Željko Ražnatović Arkan bio je osnivač i glavni komandant Srpske dobrovoljačke garde, a također je bio osnivač i prvi predsjednik Stranke srpskog jedinstva, predsjednik fudbalskog kluba Obilić, a pominje se i kao jedan od vođa navijača Crvene zvezde.
Ubijen je u Beogradu 15. januara 2000. godine.
