Slučaj nestanka dvogodišnje Danke Ilić iz Bora potresao je cjelokupno društvo. Prvi put je u Srbiji, upravo u ovom slučaju, upotrijebljen sistem Amber alert. Kada je riječ o Bosni i Hercegovini, nadležni još o ovom pitanju nisu postigli konsenzus, a već su brojne ljudske sudbine zauvijek ostale nerazriješene.
Sretan epilog nije bio u slučaju devetogodišnjeg Miloša Todorovića nestalog 2007. godine. Nakon igre u parku, svaki trag se gubi. Sumnja porodice – otet. Sličan slučaj sa trogodišnjim Alenom Bukvom. Iz vidokruga svoga oca nestao je i dvogodišnji Damjan Oroz iz Čelinca. Nikada nije pronađen. Kao ni šesnaestogodišnjaci Dragoljub Misimović i Inga Petrović.
I oni nisu jedini slučajevi. BiH traga za više od stotinu osoba. Za nekima više od 35 godina, objavljuje N1.
No, ministar unutrašnjih poslova RS Siniša Karan tvrdi drugačije.
– Nema neriješenih slučajeva nestanka djece u RS i ovog časa nema žive potrage ni za jednim djetetom u RS – kaže Karan.
Najnoviji slučaj koji je privukao pažnju je nestali pripadnik OSBiH, posljednji put viđenog u Foči. No, da većina neriješenih slučajeva u BiH datira iz ranijeg perioda potvrđuje i stručnjak Eneid Hasanović. Ipak, podsjeća:
– Djevojčica je putem društvenih medija razgovarala sa nekom osobom, navodno je došlo do lažne zaljubljenosti ili početka gruminga te osobe jer se ona pripremala kroz taj razgovor na taj odnos, koji se desio na području Mostara, realitvno brzo je i taj slučaj riješen. Nestanak odraslih osoba potrebno je prijaviti u roku od 24 sata, a kada su u pitanju djeca – odmah.
Da se mora odmah djelovati slaže se i ministar unutrašnjih poslova RS Siniša Karan. RS radi na uspostavi sistema “Pronađi me”. Zadužen je i Savjet ministara BiH.
– Vrlo važna stvar, radimo iste sekunde. Taj sistem je bio, djeca se igraju, nestanu, pa 99 posto djece nestanu na pola sata sat igraju se negdje, pa je bilo pravilo da se sačeka 24 časa. Zato sada, iste sekunde, bez obzira je li otišlo iza zgrada ili kuće, mora se reagovati – poručuje Karan.
