Mnogima u svakodnevnoj jurnjavi za vremenom više nisu dovoljni obični stimulansi poput kafe. Troše se razna sredstva, a sve s ciljem povećanja koncentracije. No to je uglavnom utopija.
Mjesec dana plandovanja, a zatim pet neprospavanih noći uoči ispita – to je taktika mnogih studenata. Gorivo za kampanjsko učenje najčešće je kafa, jer kofein bistri um i održava budnost. Mnogi idu i korak dalje i posežu za kofeinskim tabletama, energetskim pićima pa i medikamentima. U pitanju je takozvani doping za mozak. ‘Radi se o psihoaktivnim tvarima koje utiču na mozak kako bi pospješile koncentraciju. Ove tvari nisu u slobodnoj prodaji’, objašnjava Klaus Lieb, direktor Psihijatrijske klinike u Mainzu.
Ova institucija nedavno je provela studiju na ovu temu. Oko 2.600 studenata odgovaralo je na pitanja uzimaju li i koliko često tvari za povećanje koncentracije. ‘Svaki peti student je u posljednjoj godini najmanje jednom posegnuo za tabletama kofeina, amfetamina ili ritalina’, priča Lieb. On veruje da su rezultati realni, jer je ispitivanje provedeno anonimno.
Ovakvom vrstom dopinga intenzivno se bavio i Stephan Schleim, profesor neurofilozofije na Univerzitetu u Münchenu. ‘Studenti su omiljena ciljna grupa, kada se istražuje korištenje ovih tvari. Jer, studentima je nužna jaka koncentracija, a ujedno su to mladi ljudi spremni na eksperimente.’ Pokazalo se da će za dopingom prije posegnuti lošiji studenti, kao i oni koji ne reagiraju dobro na stres.
Precjenjivanje vlastitih sposobnosti
Tablete kofeina kupuju se u apoteci bez recepta. Za ritalin je, međutim, recept neophodan, jer se daje osobama s hiperkinetičkim poremećajem koje odlikuju nemogućnost koncentracije, nepredvidivo ponašanje i hiperaktivnost. Ritalin povećava razinu dopamina, tvari poznate kao ‘hormon sreće’. ‘Važno je konzultirati se s liječnikom, kako bi se provjerilo da ne postoje individualni faktori rizika koji mogu ugroziti život’, kaže Schleim.
Reakcije na psihoaktivne tvari, pa čak i na kofein – vrlo su različite. ‘Osobe koje uzimaju veću količinu ovih lijekova često precjenjuju svoje mogućnosti’, kaže Tim Pfeiffer-Gerschel, psiholog iz Münchena. Nakon skoka koncentracije, neminovno dolazi pad. Tada se ponovo poseže za stimulansima i to je začarani krug. ‘Sve svoje sposobnosti pripisujemo umjetnim tvarima’, kaže Pfeiffer-Gerschel. ‘To je nažalost preduvjet za psihičku ovisnost od nekog sredstva.’
Suprotan učinak
Istraživanja pokazuju da ‘guarana-efekt’ često ne donosi više koncentracije, ali izaziva impulzivno reagiranje. Ako se zadržimo na primjeru studenata i ispita, moguće je da će oni pod uticajem psihoaktivnih tvari brzo i neodmjereno odgovarati na ispitna pitanja. Schleim objašnjava kako važnu ulogu igra i vrsta koncentracije koja se traži. ‘Ako imate zadatak da zapamtite što više brojki u nizu ili igrate igru pamćenja – onda ćete vjerovatno uz pomoć psihoaktivnih tvari biti nešto bolji. Kada su, međutim, zadaci kompleksniji, sredstva djeluju kontraproduktivno’, kaže ovaj naučnik.
Schleim podsjeća kako zaboravljanje ima i važnu prirodnu ulogu. ‘Naš mozak nije aparat koji jednostavno pamti sve informacije, nego je njegova funkcija i zaboravljanje nevažnog’, kaže on. Dodaje da se ljudi već stoljećima zanose idejama veće koncentracije uz manje sna, ali da čarobni štapić još nije otkriven.
