Porodice šest žrtava genocida počinjenog u julu 1995. godine u Srebrenici do sada su dale saglasnost za ukop posmrtnih ostataka njihovih najmilijih na kolektivnoj dženazi 11. jula u Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari.
Nekompletnost posmrtnih ostataka i dalje je problem pa se porodice teško odlučuju na ukop. Uglavnom se radi samo o nekoliko kostiju.
“Kada govorimo o Srebrenici, nemamo veliki broj identificiranih kompletnih posmrtnih ostataka. Spremno je šest žrtava, ali taj broj se poveća do jula. Ima još vremena, čekamo još neke DNK nalaze i poklapanja. Međutim, imamo 12 identificiranih za koje porodice nisu dale saglasnost za ukop, smatraju da je identifikovan mali broj kostiju. Također, imamo 53 DNK poklapanja identiteta, ali samo sa jedne ili dvije kosti”, kazala je Saliha Ðuderija, članica kolegija direktora Instituta za nestale osobe u Bosni i Hercegovini (INO).
Navela je da se radi o prilično kompletnim tijelima. Nakon kolektivne dženaze 11. jula svake godine se rade reeksumacije pa će tako biti i ove godine.
“Pronašli smo još jedan dio posmrtnih ostataka žrtava koje su ranije ukopane. Oko 65 osoba će dobiti dodatni dio posmrtnih ostataka koje ćemo dodati ranije ukopanim u mezarju Memorijalnog centra”, pojasnila je Ðuderija.
Ukazala je i na problem nedostatka relevantnih informacija za pronalazak novih grobnica.
“Što se tiče pretraživanja terena, to se u kontinuitetu radi, ali nedostaje relevantnih informacija. Nije nam jednostavno jer došlo je vrijeme kada ne možemo doći do relevantnih informacija. Imamo mnogo informacija koje nas odvedu na neke lokacije, odradimo čitav posao, ali ne nađemo posmrtne ostatke. Imamo nekih indicija, ali ne znamo da li će biti tačne. Znamo da sigurno ima još mjesta gdje se nalaze preostali broj žrtava iz Srebrenice. Sve je manje svjedoka ili osoba koje žele da daju informaciju koja je tačna i koja bi nas odvela do mjesta gdje se nalaze nestale osobe. Još oko 800 osoba se traži. To su osobe čiji su identiteti verificirani”, pojasnila je Ðuderija.
Istakla je da informacije koje su posljednjih mjeseci dobijali od policijskih agencija uglavnom nisu davale rezultate.
“Što znači da je teško doći do mjesta gdje se nalaze posmrtni ostaci preostalog broja ubijenih. Znamo da sigurno postoje još neke masovne grobnice. Pokušat ćemo da uz pomoć naših međunarodnih kolega suzimo teren u smislu posmatranja promjena na terenu. Pokušavamo da dođemo do nekih modernijih sredstava, geo radara”, naglasila je Ðuderija.
Što se tiče Krajine u koju spada Prijedor, Banjaluka, Kotor Varoš, navela je da je na tom području verificirano više od 1.200 nestalih osoba.
“Najveći broj je vezan za Prijedor i Kotor Varoš. To su nam zaista najteža područja gdje nam trebaju informacije da pronađemo mjesta gdje se nalazi preostali broj nestalih Prijedorčana. Imamo indicije da se jedan dio njih može nalaziti u zajedničkim i masovnim grobnicama. Međutim, ista je stvar kao i sa Srebrenicom kada je riječ o pristupu podacima”, kazala je Ðuderija.
Podsjetila je da se u Bosni i Hercegovini traži još 7.608 osoba.
“To su osobe čija imena su verificirana, provjerena, ali nažalost ne znamo mjesta njihovog ukopa. Radimo i na reviziji mrtvačnica. Već imamo neke slučajeve gdje je došlo do zamjene identiteta jer su identificirani klasičnom metodom, a ne putem DNK. Ovo je prilika da kažemo porodicama, onima koji su već identifikovali klasičnom metodom, da i oni daju uzorke i vidimo da li je došlo do zamjene identiteta”, pojasnila je Ðuderija.
Poručila je da se radi o složenom i komplikovanom procesu koji zahtijeva visok nivo saradnje.
“Teško nam je i da dođemo do zvaničnih informacija nadležnih tijela u to vrijeme, štabova, civilne zaštite, vojnih jedinica, lokalnih vlasti i onih koji su se bavili asanacijom terena, da nam pomognu i s nama razmijene informacije”, izjavila je Ðuderija.
Godinama se u mrtvačnicama i centrima za identifikaciju u Bosni i Hercegovini nalaze vreće sa posmrtnim ostacima ekshumiranih, međutim, identitet nije bilo moguće utvrditi.
“Takvih imamo više od 1.400. To su NN identiteti. Znamo da su osobe iz našeg mandata, ali ne možemo da dobijemo poklapanje u smislu krvnog uzorka. To ima veze sa ovim klasičnim identifikacijama. Te slučajeve u kontinuitetu radimo. Idemo u smjeru da zamolimo porodice koje su identifikovale svoje najmilije klasičnom metodom da i oni daju krv kako bismo sto posto utvrdili identitet”, dodala je Ðuderija.
Memorijalni centar Potočari zvanično je otvoren 20. septembra 2003. godine, a otvorio ga je bivši predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Bill Clinton. U Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari do sada je ukopana 6.751 žrtva genocida, dok je 250 žrtava ukopano u mjesnim mezarjima po odluci preživjelih članova porodica.
Žrtve potječu iz različitih općina, a najviše ih je s područja Srebrenice, Bratunca, Vlasenice, Zvornika i Milića. Žrtve genocida pronađene su na 150 različitih lokaliteta, od čega je riječ o 77 masovnih grobnica. Najmlađa do sada ukopana žrtva u Potočarima bilo je novorođenče, djevojčica Fatima Muhić, a najstarija nana Šaha Izmirlić, rođena 1901. godine.
