Poznati snimatelj Emir Džanan iz Sarajeva podijelio je na svom Facebook profilu potresnu priču o svom ocu koji nije dočekao odobrenje za potrebni lijek.
U februaru ove godine mom tati je dijagnosticiran hepatocelularni karcinom G1 i tad mu je indicirana terapija lijekom Sorafenib. Procedura da pacijent dobije lijek je, pazite sad ovo, da s Onkologije KCUS pošalju dokumentaciju u Federalni zavod zdravstvenog osiguranja, tj. na Fond solidarnosti koji je kao osnovan za ovakve pacijente i onda se početkom svakog mjeseca sastane jedna komisija i odlučuje ko će dobiti neki lijek, a ko neće.
S Onkologije su odmah poslali dokumentaciju i već početkom marta je komisija zasjedala i odlučila da moj tata neće dobiti lijek. Zasjedala je i u aprilu i u maju i u junu i u julu i augustu, ali lijek nikada nije dobio. I tako, dok se neko igrao Boga i odlučivao ko zaslužuje da živi, a ko ne, moj tata je umro.
Mi, porodica smo u međuvremenu odlučili da nabavimo lijek, tj. da ga kupimo i našli smo jednu kutiju u apoteci Dina, koštala je 5700 KM i trajala bi mu nepunih mjesec dana. Zahvaljujući mojim prijateljima, našli smo isti lijek po cijeni od 2000 KM u Turskoj, ali nažalost, tata je već bio preslab i doktor je rekao da ne bi podnio terapiju.
Nakon toga, naš zdravstveni sistem jednostavno pušta čovjeka da umre. Tako je i bilo, umro je kući u 62. godini okružen porodicom.
Ono s čime ne mogu da se pomirim je da čovjek koji je cijeli život radio i pošteno zaradio penziju nije dobio priliku da se bar pokuša liječiti. Ako neko želi da se bavi ratnim zaslugama, odradio je i to, od prvog do zadnjeg dana. U septembru 1992. je ranjen dok je izvlačio tijela svojih mrtvih saboraca u Azićima. Nakon toga, Igman, Nišići, itd. itd., mada nikad to nije ni spomenuo negdje gdje bi imao pravo na bilo kakvu prednost ili povlasticu. Nije uopšte volio pričati o ratu.
Boli me najviše što je sve ovo odrađeno “po zakonu”, bez ikakve i bilo čije odgovornosti. Od doktora koji hladno propiše terapiju, gleda te u oči, a zna da je nećeš ni dočekati, ljudi koji sjede u toj komisiji i biraju čiji život je manje ili više vrijedan do kompletnog sistema i mafije koji ne da ne liječe nego profitiraju na bolesti i na kraju ubijaju svoje sugrađane.
Što se mog tate tiče, ostaje sjećanje na dobrog i hrabrog čovjeka koji je do zadnjeg trenutka u sebi imao onu dječiju razigranost kao na ovoj slici dok je 70-ih skakao po krovovima zgrada Koševskog Brda glumeći Supermana. Nažalost, ovdje bi i Supermana ubili.
Sarajlija Emir Džanan je dugogodišnji snimatelj. Iza njega su brojni kratki i dugometražni filmovi, no najviše simpatija gaji prema dokumentarcima, jer ga uvijek odvode u nova mjesta i u njegov život unose nove ljude. Tada nastaju i brojne fotografije među kojima posebnu pažnju plijene one dronom snimljene. Osim s producentskim kućama, sarađivao je s Al Jazeerom Balkans, Al Jazeerom Documentary i TRT Worldom. Također, s nekolicinom kolega iz BiH angažovan je u oblasti videa i fotografije na jednom od najvećih modnih događaja Bliskog Istoka, koji nosi naziv Heya Arabian Fashion Exhibition.
