Posljednji veliki masakr nad civilima u ratnom Sarajevu desio se na današnji dan 1995. godine kod gradske tržnice Markale.
Da sudbinska ironija i žalost budu još teži, bilo je to u godini rata kad mu se konačno bližio kraj.
Tog 28. augusta 1995., na ljude što su bili u potrazi za hranom bačena je granata i uslijedio pravi pokolj. Kao najstrašniji filmski ‘ubrzani snimak’, pred svjedocima su se u sekundama smijenile slike: grupa nesretnih, ali bar naizgled zdravih i čitavih ljudi, a onda odjednom, 43 od njih mrtvi po asfaltu, među njima i troje male djece. Teško ranjenih na desetine.
Slike ovog užasa obišle su planetu.
Tragedija antičkih razmjera, kao i drugi prethodni masakri nad nedužnim civilima u opkoljenom gradu, ujedno su epsko iskustvo ratne medicine.
Jedan od ljekara, prof. dr. Ismet Gavrankapetanović, sjeća se kad je s redovnih poslova na bolničkom odjeljenju ortopedije, tog 28. avgusta 1995. utrčao na ‘staru hirurgiju’ i zajedno s kolegama spašavao živote, ublažavao teške rane i bolove – sve do svitanja idućeg dana.
– Ismete, trči dole, pravi je pokolj! – samo mu je rekao tadašnji šef, profesor Safet, na vijest o masovnom dovoženju ranjenih.
– Tada smo čuli sirene i pozvali su nas na staru hirurgiju. Dovezena su 84 teško ranjena građanina Sarajeva. Sjećam se da sam praktično utrčao na staru hirurgiju završivši redovne operacije na ortopediji. Već dugim godinama opsade naučen da radimo bez ikakvog snabdijevanja strujom, vodom, ali sad već prekaljeni ratni hirurzi, mogli smo učiniti mnogo. Ušao sam u operacione sale i gledao kojem stolu prvom prići, dob pacijenata je sad bila presudna jer je medicinska trijaža već bila urađena. Doslovno smo operisali cijeli dan. I cijelu noć. I završavali sa zorom koja je svitala 29. avgusta. Težina povreda i razaranja ljudskog tkiva, bol, nesreća koja je pogodila grad, prevazilaze ljudsko iskustvo – kaže danas za Fenu ovaj ljekar.
– Iskustva ratne hirurgije s pravom se u udžbenicima hirurgije nazivaju ‘sarajevska škola ratne hirurgije’. Spašavanje ljudskih života u tom danu, ublažavanje invalidnosti i bola ranjenima, časna je uzvišena epopeja ratne medicine opkoljenog Sarajeva – rekao je.
– U ime svih žrtava opkoljenog Sarajeva, zbog sve boli kojoj smo svjedočili, podsjećanje je naš zalog da se povampireno zlo uništavanja nevinih ljudskih bića više nikada ne ponovi, ali i opomena silnicima da će kazna doći. Sjećam se s toplinom svih građana Sarajeva kao i medicinskih radnika čije je ime samo sinonim za sve ono što je plemenito, časno i dostojanstveno – ističe prof. dr. Gavrankapetanović.
Ko spasi i jedan život, kao da je spasio cijeli svijet, vječna je poruka univerzalnog uma, a tog avgustovskog dana i noći, ovaj ljekar i kolege u Sarajevu, hirurzi prekaljeni u neuslovima, spasili su mnoge.
