Penzioneri u bosanskohercegovačkom entitetu Republika Srpska (RS) od početka ove godine dobili su veće penzije za četiri odsto. U praksi to znači da će mjesečno dobiti osam evra više.
Za najveći broj njih, to im neće popraviti kućni budžet. Cvijeta je došla na pijacu kako bi uzela malo luka i to da bi ga zasadila.
“Jedva mogu ovu kilu luka uzeti, za lijekove ide sve”, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Cvijeta Ris, 80-godišnjakinja iz Banje Luke, koja živi od 400 maraka (200 eura) penzije, koju je naslijedila od pokojnog supruga.
Prema zakonu, početkom svake godine penzije se usklađuju sa rastom prosječnih plata i cijena u entitetu.
Bolje išta nego ništa
Najniža penzija u RS-u, prema podacima za januar, je ona za 15 godina staža, 220 maraka. Najniža za puni radni staž od 40 i više godina iznosi 441 maraka.
Cvijeta kaže da je povećanje “bolje išta nego ništa”, ali dok ode kod doktora – ostane skoro bez cijele penzije. Samo za jednu kutiju lijekova potroši 120 maraka.
“Računi, dažbine platiti – pa o glavu. Kako penzija dođe, dažbine su na redu i na vratima. Imaš ti djecu, ali kad danas nikom nije… oni imaju svoju djecu. Ja ne mogu ih guliti, kad im ne mogu pomoći, ne mogu od njih tražiti, a ne bi mi dali krepati, dali bi mi”, kaže Cvijeta.
Slično tvrdi trgovac u penziji, Miroslav Drinić. Osim penzije, ovaj 74-godišnjak živi i od 300 maraka kirije za stan koji izdaje.
Od penzije – pola ode na lijekove i račune, pa šta ostane. Novo povećanje mu je, kaže on, dovoljno za dvije kutije cigara, jer je sve poskupjelo.
Rastu troškovi
“Imam 626 maraka i baba ima 320 – dosta je. Može se živjeti sa tim, ali nemamo luksuza. Ne možeš imati auto, ne možeš otići u banju, ako dobiješ banju 15 dana treba ponijeti 300 maraka, popiti kavu, tako nešto. Penzija realna bi bila negdje oko 1.000 maraka, 1.200, to bi se moglo živjeti. Ovako, nema luksuza”, kaže Drinić.
Troškovi života mnogo više rastu nego naše penzije, kaže Ljeposava Marković iz Istočnog Sarajeva. Dodaje da bi penzije trebalo da prate rast cijena.
“Meni moja penzija, pošto je mala, ne može da bude do kraja mjeseca, i u tom slučaju moja djeca tu priteknu u pomoć, što daju za hranu, što daju za lijekove, što za režije, tako da ja nekako do kraja mjeseca izdržim”, kaže Marković.
U entitetskom Udruženju penzionera podsjećaju da je ova populacija u aprilu 2021. dobila jednokratnu pomoć od Vlade RS-a, koja se kretala od 25 do 40 eura.
Ratko Trifunović, predsjednik Udruženja penzionera RS-a, kaže da su svjesni da su povećanja malena, naročito za one sa minimalnim primanjima.
“To je za onoga ko ima malu penziju malo i vrlo skromno. Ali sada je jedino toliko moguće. Bilo bi dobro kad bi bilo i 20 odsto povećanje, pošto su cijene sada počele da rastu naglo. Jednostavno se ne može sa penzijama koje su tako male pokriti kućni budžet”, kaže Trifunović za RSE.
Minimalna primanja
Penzije u drugom bosanskohercegovačkom entitetu, Federacija Bosne i Hercegovine (FBiH), bi od maja mogle da porastu za osam odsto.
Rekao je to za RSE predsjednik Saveza udruženja penzionera ovog bh. entiteta, Redžo Mehić.
To znači da bi za 197.000 penzionera iz ovog entiteta, koji primaju minimalnu penziju od 382 maraka, penzija porasla za oko 30 maraka.
Penzioneri u Federaciji BiH, od kojih mnogi žive ili na kredit ili od pomoći djece, kažu da je svako povećanje dobrodošlo, ali da je ono koje je najavljeno, skromno.
Nermina Mašić iz Sarajeva, koja je penziju zaradila u trgovini, preživljava sa 380 maraka. Kaže da joj kćerka pomaže kada može. Za najavljena povećanja, ističe, da nisu dovoljna, iako je “bolje išta nego ništa”.
“Mislim to je malo, nedovoljno. Šta ćeš ti, za 300 maraka, platim režije, što bi rekla ćerka, mama ostane ti 120, to je nekoliko maraka dnevno, hljeb i mlijeko. Šta će? Da mi nije nje, ne bih kupila ni kilu jabuka”, priznaje Nermina.
Digao kredit
Sarajlija Miro Marković nije čuo za najavljena povećanja, a ne vjeruje ni da će se desiti. Svoju penziju od 382 maraka je zaradio za 30 godina radnog staža u jednoj velikoj bh. kompaniji.
Zbog dugova, morao je da digne kredit.
“Digao sam kredit da bih mogao podmiriti osnovne potrebe. Platiti struju, nabralo se dugova, dugovi za smeće, jer je kod mene minimalna penzija”, rekao je Marković.
Neki penzioneri, uslijed malih prihoda, rade dodatne poslove da bi preživjeli.
Zlatka Muraja prodaje čajeve na jednoj sarajevskoj pijaci, a od pokojnog muža je naslijedila penziju. Bilo kakvo povećanje će joj dobro doći.
“Znači mi mnogo, i meni i za ostali narod. Penzioneri su, ovo je stvarno žalosno, radili po 40 godina za nekih 300 maraka. A svi bolesni. Ko je u kući nešto će i posijati, ali ko je u stanu, on ne može preživjeti”, ističe Zlatka.
