On je ubistvo Nizame prenosio na društvenim mrežama, a onda nastavio sa krvavim pirom u kojem je ubio ukupno tri i ranio još tri osobe. Sud u Gradačcu je odbio prijedlog MUP-a Tuzlanskog kantona da Sulejmanoviću odredi zabranu prilaska.
“Odbacuje se zahtjev MUP-a TK za izricanje predložene zaštitne mjere zabrane uznemiravanja i uhođenja osobe izložene nasilju i zaštitna mjera približavanja žrtvi nasilja, te se postupak obustavlja”, presudila je sutkinja iz Gradačca Lejla Numanović.
Slobodanka Kojić, predsjednica Općinskog suda Gradačac, za Hayat govori da je sutkinja Lejla Numanović svojim rješenjem odbacila da izrekne te mjere. Kako kaže, ljudi u BiH ne razumiju sam postupak, a zatim je uzela spis te pročitala o čemu se radi.
“Zahtjev za izricanje te zaštitne je u sud zaprimljen 7.8.2023. godine. Uz zahtjev od dokaza je samo priložena službena zabilješka PU Gradačac od 27.7.2023. koja je tog dana i sačinjena, da je žrtva nasilja dana 3.8.2023. na 4.8.2023. godine prijavila nasilje, a da je patrola policije dana 4.8.2023. godine pronašla Sulejmanović Nermina koji je negirao izvršenje nasilja. Mislim da se ovdje radi o grešci jer je zabilješka 27.7., a žena je prilavila 3. na 4.8. Što je nelogično. Dana 7.8.2023. godine policija je saslušala žrtvu i žrtva je shodno odredbama člana 97, na koju policija, a i sud mora da upozori. To su lica koja su oslobođena dužnosti svjedočenja. Supruga, majka, roditelj, dijete, usvojenik mogu se osloboditi dužnosti svjedočenja. Ako koriste tu blagodad, svaka odluka suda je nezakonita i na takvoj izjavi se ne može donijeti zakonita odluka suda. Znači ona je nezakonita”, pojašnjava Kojić.
“Žrtva je rekla da želi da koristi blagodat, da više ne želi da živi sa Sulejmanović Nerminom, ali da neće da svjedoči da je izašla iz njegove kuće, da ne želi da svjedoči zato što je Nermin nasilna osoba. Nakon toga stiže zahtjev za izricanje zaštitne mjere sutkinji. U tom zahtjevu policija kaže da se dana 3.8.2023. desilo nasilje tako što upotrebom fizičke snage prema supruzi Hećimović Nizami, isto je zadao nekoliko udaraca po raznim dijelovima tijela od kojih je Hećimović Nizama zadobila vidljive povrede podliva u predjelu lica kao i drugih dijelova tijela što se jasno vidjelo kod Hećimović Nizame prilikom podnošenja prijave, ali ista nije tražila medicinsku pomoć i da je isto izjavila da on šalje telefonske pozive, prijeti njoj i njenoj užoj i široj familiji. To je samo službena zabilješka i njena izjava je bila dokaz”, dodaje.
O tome zašto Općinski sud Gradačac nije donio mjeru koju je Nizama Hećimović tražila, Kojić govori da zato što sud nije imao dokaz.
“Ona u svojoj izjavi koju je dala pred policijskim organima je koristila blagodat i nije opisala tačno kako se desilo i nije rekla kako će svjedočiti. Moguće je i zbog straha. Pročitala sam ovaj zahtjev namjerno. Policija kaže da su povrede bile vidljive. Ako nije htjela da ode doktoru, mogla se napraviti foto dokumentacija da sudac vidi da žena ima povrede. Mogli su uzeti njen mobilni telefon, pa slikati poruke ako je salo poruke. Ako ništa drugo uzeti listinge poziva. Da su se obratili sudu, sud daje takve naredbe. Mogla se intervijuisati njena šira i uža porodica, da li Sulejmanović Nermin šalje njima prijeteće poruke. Toga u predmetu uopšte nema. Sutkinja je morala odbaciti ovu zaštitnu mjeru. Treba da budemo pravna država i da radimo”, govori Kojić za Hayat.
Naglašava da sud utvrđuje činjenice prije nego što donese konačnu odluku, a te činjenice moraju biti potkrepljene dokazima.
“Sud nije imao ni jedan dokaz da utvrdi tako nešto. Sulejmanović Nermin je poznat pravosudnim organima, pa makar da su dostavili izvod iz kaznene evidencije. To što se priča Sulejmanović je ovakav i onakav, u svakom predmetu morate dostaviti izvod iz kaznene evidencije čak ni to nema, mada policija vodi te izvode. Nije bilo dokaza i to što je na društvenim medijima, sutkinja, sudija ovog suda, toliko se napada. Ljudi to je neopravdano. Nadam se samo da je to iz nekog neznanja. Željela bihd a istaknem, na društvenim mrežama se pojavilo rješenje sudije i to samo prva stranica. Nije se pojavila druga i treća stranica gdje sudija decidno objašnjava razloge zašto nije izrekla tu mjeru. U subotu je bila vanredna sjednica Općinskog vijeća i gdje sam rekla i objasnila i tek u nedjelju se pojavila ta neka druga i treća stranica. Međutim, to je radna verzija toga”, kazala je Kojić.
Kako kaže kojić, postavlja se pitanje kako je to došlo do medija. Sud to nije dao.
“Drugo pitanje, sutkinja kad je odbacila mjeru, nije znala gdje je žena, ko je rekao Sulejmanoviću gdje ta žena živi jer je i ovo rješenje o odbacivanju upućeno putem policije. Kad sudac izriče ove mjere, sudac tada nema žrtvu pred sobom. Ne uzima on izjavu od žrtve. Ne uzima izjavu od nasilnika. Sve dokaze da bi se izrekla jedna mjera treba da prikupi policija. Meni je jako žao šta se desilo ovoj sudiji. Žena je radila savjesno. Sutkinja nije imala dokaze. Ja da sam bila umjesto nje, bilo koji sudac, to se zna u pravosudnoj zajednici, bi donijeli isto ovakvo rješenje jer nema dokaza. Njena izjava gdje ona koristi blagodet i ne opisuje tačno događaj. Ne znam kako je policija opisala taj događaj kad toga u njenoj izjavi nema. Rješenje je donijeto o odbacivanju samo zbog nedostatka dokaza i sutkinja je tu u svom rješenju objasnila”, rekla je Kojić.
Kojić je za Hayat otkrila da je sutkinja Lejla Numanović prva sutkinja koja je Nermina Sulejmanovića poslala u pritvor zbog nasilničkog ponašanja u periodu 2006. – 2010. godine. Već je tada sijao strah po Gradačcu. Kasnije je bio optužen na Kantonalnom sudu u Tuzli za pokušaj ubistva osuđen na tri godine. Dodaje da su sutkinje Lejla Numanović i dijete, šest mjeseci imali policijsku pratnju nakon što ga je poslala u pritvor. Smatra da policija pokušava odgovornost prebaciti na Općinski sud jer su oni napravili propuste, te da je Sulejmanović Nermin imao baš jake veze u policiji. Kada ga je Numanović poslala u pritvor, Sulejmanović joj je poslao pismo u kojem je tražio od nje da mu pošalje knjigu ‘Sačekuša’ od Zemunskog klana, što je bilo simbolično.
Na internetu se pojavilo ime pripadnice MUP-a za koju se sumnja da je Nerminu Sulejmanoviću prijavila gdje se nalazi žrtva.
“Mi smo davno posumnjali da je rješenje otišlo iz policije. Sa sutkinjom sam konstantno u telefonskoj vezi, žena je otvorila bolovanje jer joj je ovo jako teško palo. Ona je već saznala, nezvanično, da je rješenje otišlo iz policije i da je rješenje objavljeno da je to policija dala. Mi nemamo dokaze za to. Ne mogu sad otići u PU i reći ‘ljudi šta vi to radite’. Što se tiče ove policajke, to sam vidjela na društvenim mrežama i ne mogu tu ništa reći”, rekla je Kojić.
