Visočke penzionere u protekloj godini najviše je mučila materijalna situacija u vremenu rasta cijena i penzija koje su još uvijek ispod minimuma. Pola penzije davali su na lijekove i komunalije, a ostatak pokušavali razvući za hranu. Sitna povećanja penzija i pomoć od 100 konvertibilnih maraka nisu imali neki efekat. Često je je bilo pritužbi i na zdravstvenu zaštitu gdje, po mišljenju penzionera, nije ostvareno dovoljno benefita.
Dio visočkih penzionera je imao priliku besplatno ili sa popustima koristiti usluge banjskog liječenja u Olovu i Fojnici. Cijena metra drva od 170 KM na deset rata također je smanjila broj zaintersovanih.
Rekonstrukcija Kluba penzionera koštala bi oko 12 000 maraka, a trebalo bi nabaviti i fiskalnu kasu, zaposliti dodatnog radnika. Prema riječima predsjednika Refika Mušije i broj penzionera zaintersovanih za igru šaha i domina u klubu opada.
Umjesto potrošnje deset metara drva i deset tona, prešlo se na električnu energiju tako da su uštede evidentne i na grijanju kancelarijskih prostora.
Kada se podvuče crta shvatimo da su penzioneri jedino interesantni pred izbore kada im se puno obeća i nešto malo da. Ujedinjeni imali bi najjaču političku snagu. Razjedinjeni, ostaju na marginama društva. Pogotovu oni koji nemaju djece ili unuka da im pomognu.
