Ponovni susret Tansy Aspinall sa gorilama koje je poznavala kao dijete, priča je o izvanrednoj nježnosti i povjerenju. Prije 23 godine, otac Damian je dopustio svojoj 18-mjesečnoj kćerki da se igra sa 140 kg teškom gorilom i sve snimio kamerom. Bio je to kontraverzan trenutak, no čini se da je to iskustvo naučilo Tansy lekciju iz povjerenja i hrabrosti.
Snažna povezanost
Sljedeća fotografija pokazuje odraslu Tansy, koja je još jednom stavila svoje povjerenje u ruke velikog mužjaka gorile. Ovaj put, međutim, zagrljaj je rezultat dirljivog ponovnog susreta, piše Daily Mail.
Tansy je najstarija kćerka Damiana Aspinalla, borca za zaštitu i očuvanje okoliša i životinjskog svijeta, a gorila koju mazi je Djala, jedna od životinja sa kojom se kao dijete igrala u Howlett ZOO-u u Kentu. Očito se radi o snažnoj povezanosti, a još je nevjerovatnija kada se zna da je ovo bio prvi put da su se opet vidjeli nakon 12 godina, pošto je Djala 2002. godine vraćen u divljinu.
Ponovni susret desio se prije četiri mjeseca u prašumi Gabon, gdje se zaputila zajedno sa ocem. Potraga za Djalom i Bimsom, drugom gorilom koja je živjela u parku, činia se kao nemoguća misija. Međutim, nakon nekoliko sati potrage uočili su dva poznata lica kako ih posmatraju iz guste šume. I, uprkos tome što dugo nisu vidjeli svoje ljudske prijatelje, danas u potpunosti odrasli muški majmuni prihvatili su ih s oduševljenjem.
Tansy, danas 25-godišnja dizajnerica nakita, ne sjeća se njihovog prvog susreta. Međutim, igranje s Djalom i Bimsom u rezervatu u Gabonu, doživjela je poput sretnog porodičnog okupljanja.
“Moja sestra Clary i ja smo se često igrale s Djalom i Bimsom, a ponekad smo išli u kaveze s drugim gorilama. Voljela sam biti u njihovom okruženju, ta dva momka bila su posebna, bili su nam poput rođaka. Zadnji put sam ih vidjela kada sam imala deset godina. Sada kada smo ih ponovo krenuli tražiti, bila zabrinuta, jer nisam znala hoće li me prepoznati nakon toliko vremena i jesu li u međuvremenu postali opasni. Tako da je nevjerovatno vidjeti da ne samo da me nisu zaboravili, nego da su imali tako nježne poglede da sam se odmah osjetila sigurnom. Ni u jednom trenutku nisam osjetila strah. Bili su malo grublji sa tatom, ali su prema meni bili zaista nježni”, rekla je Tansy čiji je djed bio John Aspinall, kockar i vlasnik ZOO vrta koji skupljao egzotične životinje i bio strastveni zaljubljenik u životinjski svijet.
On je inzistirao na tome da čuvari trebaju imati blizak odnos sa životinjama, što je sporan način, jer je pet čuvara ubijeno tokom 1980-ih i 1990-ih. Svoje bogatstvo izgradio je na Mayfair kasinima, a novac je trošio na izgradnju imanja za divlje životinje.
Očevim putem nastavio je i Damian, koji je njegovo bogatstvo iskoristio za finansiranje očuvanja zaštite okoliša i rezervata divljih životinja u Africi, koja se proteže na oko milion hektara.
Disidentski stil
Naoružani čuvari patroliraju 24 sata kako bi zaštitili životinje od krivolovaca. Tu su još i veterinari, šaptači i prirodoslovci koji njeguju i podučavaju gorile, nosoroge i majmune kako da žive u divljini, nakon puštanja na slobodu.
Iako se na disidentski stil rada Fondacije Aspinall gleda sa podozrenjem zoološkog establišmenta, uspješnost njegovih metoda je neupitna. Ona podrazumijeva hranjenje životinja najsvježijim voćem i povrćem, nedjeljnim pečenjem, a u posebnim prilikama i čokoladom.
“Mi ih volimo, i oni kao i ljudi imaju pravo da budu ovdje. Sedmično potrošimo 10.000 funti na najbolje voće i povrće”, kazao je Damian.
Konvencionalne zoološke vrtove naziva barbarskim i, uz nekoliko izuzetaka, volio bi ih ukinuti u narednih 30 godina.
“Kao da zaključavate djecu – to je duboko nemoralno.”
Njegov način rada do sada je rezultirao sa 130 novorođenih gorila i više od 80 životinja puštenih natrag u divljinu, što je više od bilo koje druge organizacije u svijetu.
Bilo je i razočarenja. Tako je desetočlana porodica gorila koje su Tansy i Damien odveli u Gabon, ostala bez pola svoj članova. Vjeruje se da su ih ubile druge gorile.
Uprkos tome, Damien kaže da su ostali oslobođeni primati zdravi i sretni u divljini.
“Djala i Bims izgledaju zdravo i smireno. Glupost je što neki naučnici kažu da su izgubili svoje divlje instinkte. Ove životinje imaju pravo otići kući. Niko me ne može uvjeriti da oni ne pripadaju ovdje.”
