Bosna i Hercegovina još dugo neće postati energetski neovisna zemlja što zavisi od mnogo faktora. Ugalj, kao skoro pa jedini trenutno odgovarajući energent uvažavajući svjetske tokove postaje nepopularan. Šta će ga i kada zamijeniti? Pitanje je na koje skoro niko još uvijek nema odgovor. No, evidentno je da uglja nema dovoljno, pogotovo za stanovništvo, a taj problem je kulminirao još prošle godine i na području najmnogoljudnijeg kantona u FBiH. Očekuje li ovu regiju duga i hladna zima?
I sve se opet lomi preko najranjivije kategorije stanovništva – penzionera. U udruženjima su još početkom godine uplatili sredstva za ugalj koji još nisu dobili. Kada će, za sada nije poznato.
“Od čega će on, od penzije od 400 maraka da uplati drva i ugalj. Kako? I opet mu ne da taj ugalj i to je najgore što mu ne da taj ugalj. Da on njemu da ugalj, on će to pretpit’, ali ne da. Nema”, priča penzioner Ahmet Pirić.
“Moj prevoznik je upisao po ugovoru, dogovorio sa Krekom 12 hiljada tona, četiri hiljade Mramora, četiri hiljade Banovića i četiri hiljade Dubrava. Međutim od toga haman nema ništa. Koliko će izvući, ne znam”, navodi predsjednik Sindikata penzionera Grad Tuzla Muhamed Ramić.
A prijevoznici na čekanju i po deset dana. Prazni kamioni ispred jednog od rudnika svakodnevna su slika. Njih stotine. I ovi ljudi od ovog posla prehranjuju porodice.
“Od tri rudnika, samo jedan nam ugalj daje, rudnik Šikulje, a Mramor, kako ko dobije para, tako i vozi”, naglašava prijevoznik Samed Halilović.
“Jednostavno postaješ nepošten, zato što moram lagati. Reknem doći će danas ugalj, a nema, jednostavno nakupilo se dosta”, priča prijevoznik Sevludin Huti.
“Pate svi, patimo i mi i građani i svi pate. Nas tjeraju odavdje. Prošle godine smo morali ići u Republiku Srpsku ili u Stanare ili Ugljevik, a imamo četiri svoja rudnika”, kaže prijevoznik Damir Selimi.
Problem u nedostatku uglja nije od jučer. Dok u Sindikatu rudnika tvrde da nema novih zapošljavanja i ulaganja u modernizaciju rudnika, iz Elektroprivrede naglašavaju da su u sigurnost i humanizaciju uslova rada, kao i modernizaciju rudarskih postrojenja u proteklih deset godina uložili skoro pola milijarde maraka.
“Mi imamo u najvećem rudniku u sastavu koncerna i po broju ljudstva i po proizvodnji da ne možemo odgovoriti zadatku. Rudar nije kriv. Nema zapošljavanja, nema investiranja”, naglašava predsjednik Sindikata rudnika uglja Kreka Zuhdija Tokić.
Kriza, pojačana potrošnja i strah od nestašice uglja dodatno su pojačali brige stanovništva, a globalni trend zamjene uglja, koji postaje nepopularan, novim energentom zahvatio je i Bosnu i Hercegovinu.
“Mi smo uspostavili prioritete. Prioritetu su Elektroprivreda BiH, javna potrošnja, a tu govorimo o ustanovama školama, zavodima i bolnicama i široka potrošnja – domaćinstva. Tek ako nakon toga nešto ostane, može se prodavati kao komercijalni ugalj”, pojašnjava Admir Andelija, generalni direktor Elektroprivrede BiH.
Čime će i kada ugalj biti zamijenjen još nije poznato. No, ono što je relanost je da stanovnike Tuzlanskog kantona očekuje duga i hladna zima. Na koji način će se grijati i kako preživjeti pitanje je koje se aktuelizira svakog dana.
federalna.ba
