Ljudsko pravo na čist okoliš je uskraćeno mještanima sela Mramor u blizini Kaknja. Godinama žive na deponiji jalovine površinskog kopa kakanjskog rudnika. Osim buke i prašine nemaju ni adekvatan put prema selu, nego se probijaju preko rudničkog radilišta.
Svakodnevnica mještana sela Mramor kod Kaknja su kamioni i druge teške mašine, prašina i buka. Iako su nekada među prvim imali asfaltni put, danas makadam kroz rudničko radilište im je jedina veza sa civilizacijom.
“Trebate shvatiti da moje dijete ide u školu, da mora proći kraj Dempera koji vozi 150 kubika na sebi jalove mase, koji recimo cisterna polije, taj put, čovjek koji upravlja tim motornim vozilom pokušava zastaviti vozila, ali ne staje, znači klizi po tom mokrom putu i nemamo šta dalje pričati”, kaže Admir Husika iz Mramora.
“Ovaj put pripada mjesnoj zajednici Mramor i njega je bukvalno uzurpirao rudnik i radi ono što radi, Povrh svega, rudnik Kakanj je uveo u taj dio odlaganja jalovih masa, uveli neke privatne firme, dvije koji dižu ogromnu količinu prašine jer tu se obavi nekoliko stotina, ne znam tačno, možda se kreće cifra od 500 do nekih 1.000 kamiona dnevno”, pojašnjava predsjednik Mjesne zajednice Donji Kakanj Elvedin Alajbegović.
A mještani su prije mjesec dana vozili jednim putem. A sada se voze drugim. Ističu, kroz mjesec dana vozit će se nekim trećim.
“Ne znam kojim putem da se uputim da bih došao kući jer ću zalutati u deponiju gdje se i istresaju kamioni ili kući, znači moram pitati radnike, taj osjećaj nekakav, sad vam kažem, imati osjećaj da živite na deponiji, Mramor je stariji od Rudnika, stariji od svega ovoga”, ističe Husika.
Uz sve ovo, izvori vode su, kažu, presječeni, mezarje od eksplozija na kopu uništeno. Iako je, prema riječima mještana, Mramor trebao biti iseljen, to se nije desilo. Stoga stanovištvo mahom samo odlazi, ali se pitaju gdje se vratiti.
“Hoću sutra da se vratim ovdje u penziju, da jedan miran fin život provedem, gdje, kako da prelazim ovdje, a da zaustavljam kamione. Treba mi hitno doći hitna, a puta ni na mapi. Bio je asfaltni put od Mramora do željezničke stanice, do Sarajeva nam je bilo duplo, duplo bolje. Bio sam gospodin tada, sada, vjerujte da me stid dovesti svoje prijatelje”, navodi Derviš Husika iz Mramora.
Ne uvjetuju obustavu rada na kopu nego samo rad po zakonu. Prozivaju nadležne za prebacivanje loptice.
“Odgovoran je tu i rudnik zašto to tako uradi, odgovorna i Općina zašto to dozvoljava, odgovoran je kanton koji je njima dao proširenje koncesije, odgovorni su i svi koji su šutjeli na zatrpavanje rijeke Ribnice, znači svi smo odgovorni”, smatra eko aktivista iz Kaknja Hajrija Čobo.
“Ja se slažem da općinski inspektor ne može tretirati federalni nivo ali isto tako se slažem da općinski inspektor mora raditi po službenoj dužnosti prepiske sa višim nivoima vlasti”, napominje Alajbegović.
Stoga mještani složni: dok se to ne desi i adekvatno ne pristupi rješavanju problema, ponovno će organizirati proteste jer druge opcije nemaju. Ovdje više ovako živjeti, kažu, ne mogu. A oni koji im ne vjeruju, pozivaju ih da dođu i sami se uvjere.
