Nemar države prema privredi i radnoj snazi vodi ka propasti. Prije nekoliko dana objavljen je javni poziv za prodaju KTK Visoko, koji je u stečaju. Iako u lošoj situaciji, kožarska industrija, po kojoj je Visoko prepoznatljivo, i dalje je važna privredna djelatnost. Ovo nije samo tradicionalni zanat, kožarstvo je dio kulture življenja ovog grada, kažu kožari.
Prije nekoliko dana objavljen je javni poziv za prodaju nekretnina preduzeća KTK Visoko u stečaju. Nastavak je to stečajnog postupka pokrenutog u oktobru pošle godine. Ovog kombinata kao ni desetine drugih u Bosni i Hercegovini više nema na privrednim mapama, iako su svojevremeno činili okosnicu privrede i ekonomije. No, ostali su ljudi koji su ih činili gigantima.
„Temelji ovog grada i njegovog opstanka stotinama godina zasnovani su na tabacima i ćurčijama. Ono što je othranilo generacije ovog grada je koža i kožarstvo. Moj otac je bio šnajder, a ja u radnoj knjižici imam samo jedan štambilj – KTK Visoko“, kaže nam jedan bivši uposlenik KTK Visoko.
Tradicija kožarstva u Visokom nije počela, ali nije ni nestala s ovim kombinatom, međutim, ta je djelatnost u jednom periodu upravo s ovim velikim preduzećem doživjela procvat.
„Na hiljade je odškolovanih kadrova i kožara, krznara, galanterista, proizvođača kože i krzna. Naša je kožara odškolavala kadrova tako da u Visokom, maltene, svaka treća četvrta kuća ima šnajdera, ima obućara“, ističe Muhamed Šečerović, vlasnik kožarskog obrta.
Kožarstvo je zato u Visokom mnogo više od tradicionalnog zanata, dio je ono kulture življenja koja u slici ovog grada zauzima posebno mjesto. I što je još važnije i dalje prilika za posao i osiguravanje egzistencije brojnim žiteljima. Čuvaju ga zato i nove generacije. Muhamed Efendira je ponosni vlasnik kožarskog obrta, odrastao je, kaže, radeći s ocem i djedom.
„On je radio u KTK-u, kao što je i pola Visokog u tadašnjem periodu. Onda je moj otac otišao u Varaždin, tamo je studirao preradu kožarstva, vratio se, ali nije bilo ni tad neke perspektive pošto je to bio period iza rata, pa je započeo samostalni zanatski obrt“, priča nam on.
U Muhamedovom obrtu rade i njegovi stariji sugrađani, bivši uposlenici visočkog Kombinata. Njihovo iskustvo spaja se tako s novim trendovima i idejama mlađih, koji pažljivo prate kretanja i zahtjeve tržišta. I tako se tradicija koju je baštinio bivši kombinat nastavlja, jer je kožara u Visokom bilo i prije KTK, kao što ih ima i danas.
federalna.ba
