Naredne godine se očekuju premijere barem pet bh. dugometražnih igranih filmova, tu su nova djela značajnih fimskih reditelja – Danisa Tanovića, Dine Mustafića, Srđana Vuletića, Kristijana Milića, i jednog debitanta – Emira Kapetanovića. Po tome, mogla bi ovo biti jedna od uspješnijih godina bh. kinematografije u postratnom periodu. Sve su to projekti koji su manje-više dugo nastajali i snimani u 2023. godini, dok je projekat Danisa Tanovića snimljen sa većinskim budžetom iz Hrvatske.
Ali, kako stvari stoje sa produkcijom novih bh. filmova?
Tu nam se uopće ne piše dobro. Po svemu sudeći, u ovoj godini produkcija će platiti veliku cijenu nesređenih odnosa u ovoj oblasti. Kulminacija tih nesređenih odnosa dogodila se u 2023. godini i javnost je tu bila svjedokom velikih sukoba unutar interesnih grupa i lobija koji su međusobno zaraćeni i koji proizvode stalne krize u kinematografiji.
U centru pažnje bila je Fondacija za kinematografiju koja je svoj rad završila neslavno u 2023. godini. Neslavno – za produkciju. Naime, Vlada FBiH je, pod pristiskom jedne grupe sarajevskih reditelja i producenata, u augustu poništila odluke Komisije o dodjeli redovnih sredstava Fondacije za kinemaografiju.
Ispostavilo se da je ova odluka Vlade FBiH bila krajnje nepromišljena i pravno neutemljena, budući da se je konkurs za dodjelu sredstva već bio završen i da su korisnici počeli koristiti prvi dio dobivenih sredstava. Odluka je bila pravno neutemeljena i zbog činjenice da je donešena na osnovu zahtjeva, upućenog prema Vladi FbiH, od strane Udruženja reditelja i rediteljica BiH, koje u tome trenutku nije imalo valjanu dokumentaciju o zastupanju.
Nakon ovoga izabran je novi Upravni odbor Fondacije koji je nastavio, uz asistenciju Ministarstva kulture i sporta FBiH, da srlja iz greške u grešku. Baveći se radom prošlog Upravnog odbora, i sami su dodatno zakomlicirali situaciju u kojoj su i sve (njihove) odluke i konkursi na kraju bili poništeni. U suštini, umjesto da se bave kontinuitetom i razvojem kinematografije, bavili su se sami sobom gdje je Fondacija postala poprište i žrtva nekoliko interesnih grupa u borbi za autorska prava (Udruženje filmskih radnika BiH, Udruženje filmske industrije, ali i onih koji tu ne bi smjeli ni biti, kao što je telekomunikacijska tvrtka Telemach).
Rezultat svega ovoga je da je većina budžetskih sredstava za 2023. godinu za filmske radnike – praktično propala.
Sa sredstvima koje dodjeljuje Ministarstvo kulture i sporta KS su filmadžije prošle bolje, iako je i tu bilo skandala. Naime, resorni ministar za kulturu i sport KS poništio je prošlog ljeta javni konkurs za produkciju zbog utvrđenog sukoba interesa jedne ugledne ovdašnje scenaristice i profesorice na Akademiji scenskih umjetnosti. Srećom, u ponovoljnom konkursu sredstva su podijeljena, ali ona su u principu tek manja sredstava producentima u njihovoj borbi da zaokruže produkciju svojih projekata.
Treća loša vijest za filmske producente i autore su vijesti koje stižu iz BH Telecoma. Naime, spektakularno najavljivani projekat BH Contet Lab je također pred svojim neslavnim završetkom. U ljeto prošle godine smijenjena je uprava BH Telecoma i došla je nova. Analizom ovoga projekta utvrđeno je da dosad potrošeno oko 23 miliona maraka, te da su efekti ove investicije drastično manji od očekivanih. Razultat je to, sa jedne strane, katastrofalnog menadžmenta BH Telecoma u ovoj oblasti, ali, s druge strane, i rada konsultatske firme koja je vodila ovaj ambciozni projekat.
Naime, ekonomska logika projekata produkcije telekom operatera ogleda se u ulaganju u sadržaj koji treba da ima gledanost i bude faktor, na sličan način kao i sportski događaji, zbog kojeg korisnici ostaju lojalni svome provajderu. Nažalost, prošli menadžment BH Telecom, iako je ušao u produkciju sadržaja, nije stvorio jaku premium platformu (svoj TV kanal, VoD servis i slično) putem kojeg monetizira i čuva publiku vezanu za sebe. Išlo se, što bi se narodski reklo, u svatove bez potrebnog alata. Tako je ove skupe serije po malim cijenama kupio FTV, kako bi uopće bile viđene u BiH. Efekti prodaje van BiH, osim u slučaju „Znam kako dišeš“ Jasmile Žbanić, bili su također mali.
Drugi problem je, dobiven po političko-familarnoj liniji, angažman konsultanta projekta – Obala Art Centra. Utvrđeno je da su konsultanti, od kojih niti jedan u BiH nikada nije producirao ni kadra igrane TV serije, dobijali ogromne honorare, dok je većina projekta odobrena producentskoj kući koja je godinama povezana sa onima koji su donosili odluke o njima. Uglavnom, tako misli, iako to neće da govore javno, većina drugih filmskih radnika, na djelu pokazala pohlepa bez granica.
Jedino je istaknuti bh. reditelj Ahmed Imamović u intervju za „Slobodnu Bosnu“ sve ovo defnirao na svoj oštar i prepoznatljiv: „Niko nema pristupa tamo osim ljudi koji su bliski Sarajevo Film Festivalu, to jest Obala Art Centru… Oni koji su najviše propagirali razvoj filmske industrije u BiH su je uništili ….“.
Da li će BH Telecom zaista donijeti, strateški pogrešnu, odluku o (ne)ulaganju u domaći igrani sadržaj, ostaje da se vidi.
Četvrta karika koji je u svim evropskim zemljama značajna podrška kinematografiji je javni RTV servis. On je u BiH odavno u nokdaunu i na njega filmaždije više i ne računaju.
Po svemu sudeći – crno se piše bh. filmskoj i televizijskoj produkciji u 2024. godini.
Produkcije i snimanja novih filmova – neće biti!
