Oproštaj od Halida Bešlića – Čovjeka, Dobrotvora i Ljudine bio je danas događaj koji emocijama, ali važnošću, geografijom duša i biologijom srca prevazišao sve do sad viđeno.
Danas se svijet oprašta od Halida!
Od glasa Bosne i Hercegovine. Od duše naroda. Od čovjeka koji je bio više od pjevača — bio je emocija, toplina, ljudskost i dobrota u najčišćem obliku.
Skupovi u Rijeci, Osijeku, Poreču i Sisku, skupovi u Zagrebu…
Ali to je samo djelić onoga što se danas događalo.
Globalni oproštaj od legende širi se kao pjesma sama:
U Sloveniji – Ljubljana i Koper.
U Crnoj Gori – Podgorica, Tivat, Herceg Novi.
U Srbiji – Beograd, Subotica, Novi Pazar, Zrenjanin, Prijepolje, Vršac.
U Njemačkoj – Frankfurt, München, Berlin, Stuttgart, Nürnberg, Rosenheim.
U Austriji – Beč, Linz.
U Švicarskoj – Zürich.
U Francuskoj – Pariz.
U Švedskoj – Helsingborg.
U Nizozemskoj, Kanadi, SAD-u, Kataru, Australiji – Sydney, Melbourne…
I, naravno, u Bosni i Hercegovini — od Sarajeva, Tuzle, Zenice i Mostara, do Bihaća, Travnika, Goražda, Banja Luke, Prijedora i svakog sela između.
Svuda gdje ima ljudi, ima Halidovih pjesama.
Svuda gdje ima otvorenih srca, čuje se njegova duša.
Halid Bešlić bio je kohezivno tkivo čitavog Balkana — u muzici, u emociji, u dobroti.
U vremenu mržnje, on je spajao.
U svijetu podjela, on je gradio mostove.
Samo se neljudi danas nisu oprostili od legende.
Jer, Halid nije bio samo pjevač.
Bio je posljednji narodski bard, glas koji je znao otpjevati tugu i radost, poraz i dostojanstvo, ljubav i Bosnu.
Bio je ljudina.
O njegovom humanitarnom radu o kome nije govorio- malo je desetine ovakvih statusa…
I mi to, da budemo pošteni, još nismo ni shvatili — koga smo izgubili.
Rahmetli ti duša, ljudino bosanska.
Pjevaćeš s anđelima, kao što si pjevao s nama.
Jer ti si od onih rijetkih što ne umiru — oni samo pređu u pjesmu.
( Dragan Bursać )
