Reisu-l-ulema Islamske zajednice Husein ef. Kavazović i lider Demokratske fronte Željko Komšić našli su se na meti ovosedmičnog komentara Tuđmanovog obavještajca Ive Lučića.
Naime, Lučić u svome tekstu, koji je objavljen u Globusu oštro kritikuje stav Reisa Kavazovića o potrebi građenja bosanskog identiteta, kao i stav lidera Demokratske fronte Željka Komšića koji je pozivajući se na presude Evropskog suda za ljudska prava kazao da je potrebno odbaciti princip tzv. “konstitutivnosti naroda”.
“Kada govori o “našoj bosanskoj tradiciji” opet govori o bošnjačkoj tradiciji što se jasno vidi iz navedenih “primjera” te tradicije i objašnjenja koje uz nju ide: “Od bosanskih kraljeva, preko rahmetli Gazi Husrev-bega, Gradaščevića, Spahe i predsjednika Izetbegovića čuvali smo njenu državnost i posebnost, i borili se za nju.” Osim “bosanskih kraljeva” koji su tu ubačeni da utemelje “tradiciju”, a do kojih je prvi sljedeći spomenuti rahmetli Husrev-beg držao koliko i Lenjin do Romanovih odnosno Josip Broz do kralja Petra Karađorđevića, svi su ostali, zaključno s Izetbegovićem, dio isključivo bošnjačko-muslimanske političke tradicije. Bošnjacima je Izetbegović politički vođa i “otac nacije”, muslimanima je on vjerski vođa i reformator, dok je Hrvatima i Srbima u najneutralnijoj verziji član i predsjednik Predsjedništva BiH te vrhovni zapovjednik vojske protiv koje su ratovali”, piše Lučić ukazujući na tobožnju pogubnost Kavazovićevih stavova o bosanskoj tradiciji.
On navodi da je ta tradicija zapravo tradicija ekskluzivnosti u novoj formi bošnjačkog nacionalizma udruženog s bosanskim unitarizmom, na isti način kao što je svojevremeno srpski nacionalizam bio povezan s jugoslavenskim unitarizmom.
Zato ne iznenađuje, piše Lučić, to što se ponovno i sve glasnije javljaju zahtjevi za “ukidanjem konstitutivnosti”, “ukidanjem nacija” i “proglašenjem bosanske nacije”. Takvi zahtjevi imaju čvrste (bošnjačke) nacionalističke i unitarističke temelje, obično ih prati izblijedjela komunistička ikonografija, a uračunati su i određeni oblici nasilja. Traži se i iščekuje sila koja bi bila u stanju na kraju drugoga desetljeća 21. stoljeća “ukinuti postojeće nacije” i “proglasiti” jednu, jedinstvenu bosansku naciju.
Kritikujući Komšićevo pozivanje na presude Evropskog suda za ljudska prava u kontekstu odbacivanja nametnutnog principa takozvane konstitutivnosti, Lučić se poziva na nepostojeću funkciju hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Nepostojeću s obzirom da postoji jedino funkcija člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda, što nikako nije isto.
“Pretendent na mjesto hrvatskoga člana Predsjedništva BiH Željko Komšić kao glavnu točku svoga programa ističe “ukidanje konstitutivnosti naroda”, što ne znači ništa drugo nego pokušaj dokidanja hrvatskoga političkog subjektiviteta i uništenja nacionalnog identiteta. Takvih kao on moglo bi se naći i za nekoliko autobusa. Komšić u svojim planovima ne računa na hrvatske glasove, iako pretendira na mjesto hrvatskoga člana Predsjedništva, a očito vjeruje da će radikalnim zahtjevima i protuhrvatskom retorikom dobiti dovoljan broj bošnjačkih glasova kojima će (i treći put) biti izabran na željenu funkciju. Indikativno je da takva njegova retorika nije potakla međunarodne protektore na bilo kakvu reakciju”.
Uz to Lučić poziva međunarodnu zajednicu da reaguje na “antidejtonsko djelovanje” zbog Komšićevog stava o potrebi odbacivanja konstitutivnosti, zanemarujući da je Europska konvencija o ljudskim pravima i temeljnim slobodama dio Aneksa 6 Dejtonskog sporazuma.
“Nekada su bili vrlo ažurni kada je u pitanju bilo “antidaytonsko djelovanje”, a ovo je svakako jedno od najgrubljih takvih djelovanja, barem posljednjih godina. Komšićeve provokacije nisu izuzetak, u političkom i javnom prostoru puno je pokušaja negacije postojećih identiteta i ustavnih rješenja. Oni naravno dolaze gotovo isključivo iz bošnjačkog društvenog i političkog miljea, pa i sam Komšić pripada tome miljeu, koji sve više tone u iracionalnost i sve je dalji od realnosti”, piše Lučić.
“Racionalni” Lučić koji još uvijek sanja o stvaranju Hrvatske Banovine prećutkuje da je nepoštivanje četiri presude Europskog suda iz Strazbura na koje se poziva Komšić kada govori o odbacivanju konstitutivnosti, zapravo direktno kršenje Dejtonskog sporazuma.
