Najzastupljeniji vid digitalnog nasilja je vršnjačko nasilje na društvenim mrežama i toga ima mnogo, a roditelji moraju da se uključe, razgovaraju sa svojom djecom o njihovim aktivnostima na društvenim mrežama i reaguju na promjene u ponašanju svoje djece, rekla su gošće Novog dana.
Deveti februar obilježava se u cijelom svijetu kao Međunarodni dan sigurnog interneta sa ciljem da se promoviše sigurna, odgovorna i pozitivna upotreba digitalnih tehnologija za djecu i mlade.
Svjedoci smo sve većeg broja nasilja među djecom. Ono postaje sve prisutnije i brutalnije. Preko društvenih mreža, koje su vrlo popularne među omladinom, često se preko njih zakazuju i tuče, što je još jedan dokaz da nema granica između online i realnog svijeta.
Koliko su nam djeca sigurna, da li postoje zakonske sankcije i koliko roditelji treba da povećaju kontrolu nad djecom kako ne bi bila izložena neprimjerenim sadržajima interneta?
Najzastupljeniji vid digitalnog nasilja je vršnjačko nasilje na društvenim mrežama i toga ima mnogo, naglašava Ana Mirković, izvršna direktorica Instituta za digitalne komunikacije.
Ona ističe da je ono na čemu mora da se radi edukacija mladih ljudi da takvo nasilje prepoznaju, jer često oni misle da je to “samo začikavanje”.
Vršnjačko nasilje je, kako objašnjava, i vrijeđanje, nipodaštavanje, omalovažanje, direktno upućene ružne riječi preko interneta, tj. društvenih mreža. To ostavlja snažne posljedice na djecu, jer žrtva osjeća da je izložena javnosti, a slika odlazi daleko i mnogo njih je vidi.
Posljedice mogu da budu opasne, kaže Dobrinka Kuzmanović sa katedre za psihologiju Fakulteta za medije i komunikacije. Ona kaže da djeca mijenjaju ponašanje, prestaju da odlaze u školu, a manifestuju se u nekim slučajevima i psihosomatski problemi, žale se na glavobolju…
“Važno je da roditelji budu osjetljivi na promjene u ponašanju”, navodi ona. Nekad to nije posljedica isključivo digitalnog nasilja, dodaje. Kuzmanovićeva navodi da roditelji svakako treba da obraćaju pažnju na bilo kakve promjene kod djece.
Ona podsjeća da postoje situacije kada su djeca primorana da promijene školu, a bilo je, nažalost, i slučajeva samoubistava.
Ana Mirković dodaje da glavni segment edukacije treba da bude to šta se otkriva na internetu, da ne dijelimo škakljive sadržaje čak ni sa jednom osobom, jer i ona može to u nekom trenutku da “šeruje” i zloupotrijebi, da ne ostavljamo lične podatke i fotografije koje mogu da budu iskorištene u neke druge svrhe.
Potrebno je informisanje i edukacija i roditelja i nastavnika i djece, koja suštinski najbolje poznaju medij, ali ne znaju kako da se odbrane, kako da se ponašaju u problematičnim situacijama, dodaje ona.
Kuzmanovićeva ističe da stroga kontrola nije dobra vaspitna mjera, jer je poznato ono “najslađe je zabranjeno voće”, i da to naročito nije dobro u adolescentskom periodu. Taj vid roditeljskog vaspitanja nije adekvatan, i radije bih govorila o nadzoru, kaže ona i dodaje da internet daje velike mogućnosti za zabavu i informisanje. Snažna kontrola bi, prema njenom mišljenju, dovela do toga da djeca budu uskraćena za sticanje nekih veoma važnih vještina. “Jako je važno da svi djelujemo, ali da djelujemo preventivno”, istakla je.
Naglasila je da roditelji zato treba da razgovaraju sa djecom o njihovim aktivnostima na društvenim mrežama i internetu, i da prenose svoja znanja djeci, ali i djeca njima.
Ona dodaje da je jedno istraživanje, obavljeno prije tri godine, pokazalo da u Srbiji 50 posto roditelja ne posjeduje adekvatne digitalne vještine, kao i da nisu dovoljno upućeni u aktivnosti svoje djece na internetu.
Mirkovićeva kaže da su napravili vodič za roditelje – kako da prepoznaju nasilje i kome da se obrate ukoliko uvide da se nasilje nad njihovom djecom vrši.
Neminovnost je da se povežu i škola i roditelji i djeca… Mora da se radi na odnosu povjerenja, djeca se ne obraćaju starijima, jer se plaše kazni, pa klinci komuniciraju s klincima, dodaje.
U Srbiji postoji Facebook SOS aplikacija za pomoć djeci žrtvama digitalnog nasilja “Biraj riječi, hejt spriječi”-
Ana Mirković kaže da se javljaju tinejdžeri, i da putem te aplikacije mogu, jednim klikom, da se obrate stručnom timu podrške, koji im se vrlo brzo, u roku od pet minuta, javlja i razgovara sa njima, predlažući im neka rješenja.
Kuzmanovićeva navodi da se radi o obučenom timu, studentima završne godine psihologije, da je komunikacija potpuno privatna, a podaci onih koji su se javili – apsolutno zaštićeni.
Ona navodi da pitaju ih razne stvari – da se dešavalo da djeca otvore grupu za ispaljivanje, bez znanja osobe koju žele da zloupotrijebe, ismiju, da dobijaju razne fotografije sa eksplicitno seksualnim sadržajem, nepristojne poruke…
(Visokoin.com /N1)
