U Bijeloj džamiji u Visokom 17. maja upriličen je program u povodu dodjele diplome mladom hafizu Hasibu Mimiću koji je ove godine položio hafiski ispit pred Komisijom Rijaseta IZ. U septembru 2014. godine obavio je hadždž zajedno sa svojim ocem Senadom. S mladim hafizom razgovaramo o njegovom iskustvu u hifzu.
Hafiz Memić: Najbolji prijatelj je Kur’an
Prema tvom mišljenju je li teže memorisati stranice Kur'ana ili ponavljati, odnosno održavati naučeno?
Iz mojih iskustava i iskustava mojih prethodnika koji su Kur’an naučili napamet poznato je da memorisati Kur’an nije nimalo lahko, ali svi se slažu s tim da je ponavljanje, odnosno održavanje naučenog daleko teže nego memorisanje. Međutim ko voli Kur’an, to mu uopće nije teško.
Koliko savremena tehnika može pomoći pri učenju Kur'ana; računari, aplikacije itd?
Što se tiče savremene tehnologije, odnosno korištenja računara i različitih aplikacija u učenju hifza, ja s tim nemam nikakvih iskustava. Naime, govorim o tome da ja nikada nisam ni pokušavao učiti hifz na drugi način osim onako kako mi je kazao moj muhaffiz, odnosno kako sam navikao od najranijih dana iz mekteba. To je klasična forma učenja po krugovima, koja je, uglavnom, poznata svima nama. Znači slušati muhaffiza, uložiti trud, žrtvovati se i uz Allahovu pomoć koračati do cilja. Ovom prilikom želim se zahvaliti svim ljudima koji su mi pomagali na putu hifza i molim Allaha, dž.š., da ih nagradi i ispuni njihove želje.
Planiraš li se baviti izučavanjem Kur'ana ili, ipak, neke druge discipline?
Naravno. Ja se Kur’anom bavim od najranijih dana. Ne samo da Kur’an naučim nego da ga pokušam proučavati onoliko koliko je to jednom insanu moguće. Naime, u toku samog školovanja u medresi uvijek sam pokazivao najviše interesa za učenje hifza. Naravno, želja mi je da u nekoj od islamskih zemalja naučim arapski jezik, to jest jezik Kur’ana kako bih mogao ne samo ponavljati nego i razumijevati kur’anske poruke. U tom smislu govorim o namjeri da studiram na islamskom fakultetu u nekoj od islamskih zemalja.
Da li treba krenuti s učenjem hifza nakon srednje škole ili, pak, krenuti mnogo ranije?
Nema, koliko ja znam, nekog određenog pravila kada treba početi učiti hifz. Ja sam se hifzom bavio još u mektebu, učestvujući na takmičenjima na nivou medžlisa, a onda kasnije i na višim nivoima sve do Evropskog takmičenja u Zagrebu. Naravno da je hifz lijepo učiti što je moguće prije, ali kažem tu nema nekog pravila.
Na koji način ćeš druge podstaći da počnu s hifzom?
Svakome ko ima dilemu da li da pođe učiti hifz najtoplije bih preporučio da se ne dvoumi nijednog jedinog časa, nego da pođe učiti odmah. Kako stoji u jednoj arapskoj poslovici ko žudi za prisnim prijateljem, Kur’an mu je dovoljan, to jest ko traži prijatelja Kur’an mu je najbolji prijatelj.
Tvoja odluka za hadž i iskustva?
Hadž je došao iznenada. Ja sam, naravno, kao i svi muslimani želio da jednom u životu ispunim tu petu islamsku dužnost, ali se nisam nadao da će se to desiti ovako rano. To je za mene kao mladog čovjeka zaista jedno nevjerovatno iskustvo. Sve je to prošlo kao san. Vrijeme je prošlo relativno brzo, tek mnogo kasnije sam postao svjestan veličine tog čina i zadovoljstva. Zahvalan sam Allahu, dž.š., što mi je omogućio da sa svojih 18 godina obavim hadž.
Jesi li gdje angažiran tokom ramazana?
Kao teravih-imam dosad sam uvijek bio angažiran u jednom džematu u Visokom. Imao sam ideju da ovaj ramazan budem teravih-imam negdje vani, čak sam se u tom smislu i prijavio odgovarajućoj službi Rijaseta, međutim obaveze i sam termin polaganja hifza i hafiske dove došao je u vrijeme kada sam odlučio da će, ipak, za mene najbolje biti da ramazansku praksu, odnosno ramazan provedem u svom Visokom.
(VisokoIN/Preporod)
