U nedjelju 2. oktobra biće održani Opši izbori u Bosni i Hercegovini, a ponovo je sve aktuelnije pitanje same izlaznosti na izborima.
Uglavnom čujemo da je izlaznost na izbore u BiH jako niska u odnosu na druge, posebno evropske zemlje, te da se kreće oko 50 posto.
Međutim, Adnan Fehratbegović inžinjer elektrotehnike koji se posvetio istraživanju demografskih prilika u našoj zemlji i region, kroz analizu koju je radio došao je do znatno drugačijeg podatka- izlaznost je preko 70 posto kada je riječ o biračima koji žive u Bosni i Hercegovini.
Objašnjavajući kako je došao do ovog podatka Fehratbegović navodi da je krenuo od podataka Agencije za statistiku BiH da je na prethodna tri ciklusa za opšte izbore u Bosni i Hercegovini izlazilo oko 1.8 miliona stanovnika.
Nadalje, kako bi došao do stvarne izlaznosti ljudi koji žive u Bosni i Hercegovini od ovog broja je oduzeo glasove dijaspore, kojih je u prosjeku oko 100 hiljada.
Tako je u konačnici broj stanovnika BiH koji izlazi na izbore 1.7 miliona.
“Takođe ono što pouzdano znamo jeste da u BiH ne živi više od 3 miliona stanovnika, u najboljem slučaju se radi o iznosu 2.8-2.9 miliona stanovnika. Naime, do takve procjene, koja je malo grublja, se može doći na osnovu broja novorođenih- u Bosni i Hercegovini se godišnje rađa 26 000 beba. Obzirom da regionalni prosjek od oko 1 bebe na 100 stanovnika, dolazimo do iznosa od 2.6 miliona stanovnika BiH. Ali uzmimo da je fertilitet u BiH lošiji nego u zemljama regiona i zaokružimo broj stanovnika BiH na 3 miliona, jasno je da od tih 3 miliona ljudi koji žive u BiH svi nemaju pravo glasa, već samo žitelji iznad 18 godina. Udio ove populacije možemo približno izračunati na osnovu procjena Federalnog zavoda za statistiku po starosnim grupama. Prema tom dokumentu, populacija 0-14 godina ima udio 14.5%, tako da populacija 0-18 učestvuje sa cca 19% u ukupnoj populaciji, tj. 570 000 stanovnika. Dakle, toliko stanovnika BiH NEMA PRAVO GLASATI. Stoga, dolazimo do grube, ali ne previše netačne procjene da u BiH 2.43 miliona stanovnika ima pravo glasa. Uzmemo li sve u obzir, dolazimo do sljedećeg podatka o izlaznosti- I(%)=1.7*100(%)/2,43=70%”, pojašnjava Fehratbegović dodajući da je treba imati u vidu da je dodato par stotina hiljada ljudi na ukupnu broj, kako bi se izbjegla nesigurnost pri procjeni broja stanovnika na osnovu broja beba, što zapravo znači da je izlaznost čak i preko 70 posto.
Pitanjem izlaznost bavio se i ekonomista Faruk Hadžić i kroz svoju analizu uvrdio da je ona dosta veća nego što pokazuje zvanična statistika: “2014. godine izlaznost je bila 1.787.449 ili 54,5%, dok je 2018. godine izlaznost bila nešto veća i to 1.812.960, što je tačno 54%. Ako bi ovu izlaznost usporedili sa brojevima do kojih sam došao na osnovu podataka popisa, onda bi iznosila 62,7% u oba slučaja, što nije ni tako malo. Drugim riječima, često nam se u javnosti prikazuje da je izlaznost dosta manja nego što zaista jeste zbog biračkog spiska napuhanog imenima koja ne bi trebala biti tu. Kasnije se odgovornost prebacuje na one koji nisu glasali, kojih naravno ima, uz opasku da su oni mogle promijeniti rezultate izbora. Stvarnost je drugačija. Statistika je ta koja prikazuje malu izlaznost, koja na terenu i nije takva. Ako bismo otišli korak dalje, uračunali broj izdatih dozvola za naše državljane u EU, te preračunali na ovaj broj stanovnika sa Popisa, izlaznost u Bosni i Hercegovini stanovnika koji tu zaista žive bi bila preko 80 posto”, istakao je Hadžić u analizi objavljenoj na Nomad.ba, a tokom koje je došao i do podataka da ove godine imamo rekordan “višak” glasača na izborima, čak 513.509!
Komentar na ovu temu smo zatražili i od Dejana Lučke, direktora Banjalučkog centra za ljudska prava.
Kako nam kaže, ranije nije znao za podatak da je izlaznost u samoj BiH toliko visoka, a njegove procjene izlaznosti su bile oko 55-60 posto: “Sve je moguće, pa i da je i izlaznost ljudi koji žive u BiH velika, ali svakako mislim da je potrebno napraviti podrobno istraživanje na tu temu da bi se moglo detaljnije komentarisati. Međutim, problem u tom smislu, pored već navedenih, svakako predstavlja i ogroman broj ljudi starijih od 18 godina koji je napustio BiH, a za koje tačni i ažurni podaci ne postoje, popis koji je sada već skoro deceniju star, kao i to što u stvari ne znamo koliko imamo viška glasača i „duhova” u spiskovima, pa su u pitanju samo procjene procenta glasača. Država bi to trebalo da radi, ali nažalost, to se ostavlja pojedincima i stručnjacima koji su entuzijasti i koje zanima data tematika da urade”.
Lučka takođe napominje da ako zaista izlaznost u samoj BiH bude na visokom nivou, a nikakve promjene se ne dese, to onda znači da su ljudi zadovoljni ovakvim stanjem.
Napominje i da su priče o ugroženosti nacije, vjere, tradicije, kulture, branjenju „svetih” vrijednosti i generisanje straha kod građana da će to sve oni „drugi” da ugroze, nazivanje ljudi izdajnicima i plaćenicima i optuživanje nekog drugog za sve loše probleme u društvu veoma je snažan narativ koji sve ostale kao što su siromaštvo, nepostojeća ekonomija, ogromna administracija, velika davanja državi i u posljednje vrijeme enorman skok cijena, ostavlja pod sobom i obezbjeđuje pobjedu.
“To je pravac koja prolazi i za koji građani glasaju”, ističe Lučkadodajući da nažalost, ljudi i dalje prihvataju takve priče jer je kod nas strah od ugroženosti i diskriminacije nešto što dolazi prije bilo koje druge teme u javnosti, pa čak i prije problema koje građani stvarno imaju u svakodnevici. Jednostavno, pojašnjava, način razmišljanja je programiran na taj način i većina građana se kreće u tom smjeru i biraju politike koje se baziraju na toj priči. Naravno veliki broj je i tzv. „sigurnih glasova”, glasova zbog straha, glasova zbog pritiska i sl. ali dobar dio ljudi se jednostavno slaže sa onim što političari slakorječivo govore i sa njihovom ratobornom retorikom.
“Dakle, sami padamo i sami se ubijamo”, jasan je Lučka.
