Nedavno smo bili svjedoci pokušaja samo spaljivanja jedne samohrane majke ispred zgrade vlade FBiH, iz razloga što nema uslova za život, život svoje troje djece, od kojih je jedno sa invaliditetom. Ne uvjetan stan, primanja od 130 KM i stalna neimaština, su ovu majku natjerale na ovakav tragični čin.
PIŠE: prof. Nevzeta Begić
U više navrata sam pisala o ženama. Red je da nešto napišem i o ovim ženama koje same odgajaju djecu, za mene „ heroine današnjice“ u preživljavanju.
Zakoni u B i H, odnosno FBiH i nemaju baš jasne definirane stavove koje se odnose na ove žene i njihova prava. S jedne strane se svrstavaju u kategoriju samohrani roditelj – roditelj koji sam živi s djetetom i sam ga uzdržava, što znači da nema prihoda od drugog odsutnog ili umrlog roditelja. Dok u drugim slučajevima u kategoriju samohrana majka – majka koja nije u braku i ne živi u izvanbračnoj zajednici a sama izdržava djecu.
Voljela bih da bez obzira na pojam definiranja, nemamo ovih slučajeva, ali statistika je neumoljiva i pokazuje da je sve veći broj rastavljenih roditelja i sve veći broj izbjegavanja plaćanja alimentacije od strane bivših supružnika. Pa zašto onda stvari ne nazivati pravim imenom, ako majka sama odgaja dijete, onda je samohrana majka.
Život je neizvjestan, niko ne zna šta mu sudbina nosi. Možemo se naći u istoj ili sličnoj situaciji i upravo iz tog razloga nemamo pravo nikoga osuđivati, najmanje ove žene koje sigurno nisu željele i zamišljale svoju budućnost ovakvom.
Trebamo im nastojati pomoći na svaki način. One, nisu za žaljenje i niko to ne traži. One su borci, koje se bore grčevito za opstanak, trude da svojoj djeci osiguraju sve najbolje, da ih školuju, šalju na ekskurzije, da se ne razlikuju ni u čemu od druge djece, jer djeca nisu ni malo kriva. Mnogi bi posustali na njihovom mjestu, jer ako ne radiš, zarađuješ, nemaš nikakvih primanja, kako da živiš. Pita li se itko?
One trebaju razumijevanje, podršku i ljubav. Ne smijemo dozvoliti da budu mete predrasuda jer su rastavljene i da su u nezavidnom položaju, što mnogima daje za pravo, posebno nekim poslodavcima da ih izrabljuju kao radnu snagu, udaraju na dostojanstvo, nude teške i slabo plaćene poslove i nemaju nikakvog razumijevanja.
Razumijevanja prema osobi koja je i majka i otac. Koja sama sve obavlja i ima bezbroj uloga u epizodama života svoje djece.
Znam, reći će neki to su i htjele, zato molim vas obratite pažnju na prethodni tekst i dio koji se odnosi na nepredvidivost života.
Vlast i društvo ne smiju dozvoliti da se ona druga strana tako olako izvuče da učestvuje u odgoju svog djeteta/djece. Ne smije se dozvoliti da samohrane majke nemaju novčana i dr. primanja, da dođu u situaciju da ne mogu priuštiti hranu svom djetetu, da su ostavljene na milost i nemilost i da dođu u situaciju da sebi naude i ugroze život, kao u slučaju majke s početka teksta.
Alimentacioni fond, ( prema odluci Vlade FBiH iz 2014 god.), do sada je trebao da iz ideje bude realiziran u djelo i uz adekvatna novčana primanja osigura život ovim majkama i njihovoj djeci dostojan čovjeka, ne život na ivici stalnog preživljavanja.
“Majka se rađa u istom trenutku kad i dijete. Ona prije toga nije postojala. Žena je postojala, ali majka je nešto potpuno novo.”
I šta mislite? Ko ima pravo, da je liši da normalno živi i uživa u tome…
