Sarajka Di Saržinski i Beograđanka Marija Savić (35) sklopiće životno partnerstvo u Hrvatskoj. Ove dvije dugogodišnje djevojke to će uspjeti jer je u toj zemlji u utorak stupio na snagu Zakon o životnom partnerstvu.
“Za nas će to biti politički čin, koji će nam napokon omogućiti koliko-toliko normalan život”, kaže za Blic Marija Savić koja planira da u oktobru ode pred matičara sa Di Saržinski (31) iz Sarajeva, koja ima hrvatsko državljanstvo. Zajedno su od aprila 2007.
Prepreke u Sarajevu
“Nakon zabrane Povorke ponosa 2009. probale smo da živimo u Beogradu, ali Di nije mogla da nađe posao kao strana državljanka i forenzička antropološkinja koja je u BiH radila na identifikovanju ostataka žrtava rata. Zato smo se odselile u Sarajevo, gdje je život jeftiniji, a ona može da se bavi svojim poslom”, objašnjava Marija.
Pokazalo se da je i život u Sarajevu pun prepreka. Budući da zakon BiH ne prepoznaje istopolne parove, Marija u BiH može da boravi samo turistički.
“To znači da nakon tri mjeseca moram da napustim zemlju kako bih ponovo mogla da se vratim, i tako unedogled. Ne mogu da dobijem radnu dozvolu, baš kao što Di to ne može u Beogradu, te uvijek jedna mora da izdržava drugu”, kaže Beograđanka.
Taj začarani krug je prošle godine doveo njihov odnos u krizu. Kako nisu mogle da postignu da obje imaju socijalno i zdravstveno osiguranje, niti radni staž, mislile su da je njihov zajednički život nemoguć, a onda je Hrvatska počela da radi na zakonu koji je usvojen 15. jula.
“Željele smo da sklopimo životno partnerstvo u hrvatskoj ambasadi u Sarajevu, ali smo saznale da je to nemoguće zbog „izuzetne blizine Republike Hrvatske”. Sada razmišljamo da li da to uradimo u Zagrebu ili Rijeci. Pošto nijedna od nas nema afiniteta prema tradicionalnom braku, neće biti bijelih vjenčanica ni trubača”, kaže Marija.
Ne zna da li će zvati roditelje
Sklapanje životnog partnerstva u Hrvatskoj košta oko 40 eura. Istopolni parovi time stiču jednaka prava i obaveze kao heteroseksualni supružnici, izuzev prava na usvajanje djece. Partnerstvo važi samo u onim zemljama koje prepoznaju istopolne parove, što ne obuhvata Srbiju i BiH.
“Biće interesantno vidjeti šta će Srbija uraditi po pitanju promjene mog prezimena, da li će to biti prihvaćeno na osnovu partnerskog statusa, ili ću jednostavno imati dva identiteta – u Srbiji ću biti Marija Savić, a u Hrvatskoj Marija Saržinski”.
Iako roditelji podržavaju njene planove, Marija kaže da se nisu obradovali kada im je saopštila da će sa djevojkom otići pred matičara.
„Znam da bi moj tata i kuću prodao kako bi mi napravio ogromnu svadbu kad bih se udavala za muškarca. I dalje pitamo koga ćemo zvati, očigledno je da se i dalje bore sa predrasudama okoline” ističe ona.
Činjenice
Istopolni brakovi priznati su u Holandiji, Belgiji, Hrvatskoj, Francuskoj, Islandu, Norveškoj, Velikoj Britaniji, Portugaliji, Argentini, Novom Zelandu, Kanadi, Španiji, Južnoafričkoj Republici i u državi Massachusetts u SAD.
„Registrovano partnerstvo” postoji u Andori, Brazilu, Češkoj, Danskoj, Finskoj, Francuskoj, Hrvatskoj, Islandu, Izraelu, Luksemburgu, Nemačkoj, Norveškoj, Novom Zelandu, Portugaliji, Sloveniji, Švedskoj, Švajcarskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu, kao i u Tasmaniji u Australiji i u pojedinim državama SAD.
Prva država koja je priznala pravo na zakonsku zajednicu istopolnih parova bila je Danska, koja je donijela zakon o registrovanom partnerstvu 1989. godine,
Danas je u Holandiji registrovano oko 16.000 ovakvih parova.
