Najveće hrvatske i bošnjačke političke stranke koje su nedavno započele razgovore o promjenama Izbornog zakona u BiH, razgovaraju na više razina oko ovoga pitanja koje bi moglo označiti ogroman zaokret u dosadašnjim odnosima koji su bili poremećeni nakon realizacije projekata nadglasavanja i obespravljivanja Hrvata s glasovima bošnjačkih birača, piše Večernji list BiH. Upravo su ti odnosi doveli do toga da se i u Mostaru nisu održali lokalni izbori još od 2008. godine.
Vrag u detaljima
Na najvišoj razini hrvatski i bošnjački član BiH Predsjedništva Dragan Čović i Bakir Izetbegović, koji su i čelnici HDZ-a BiH odnosno SDA, u nekoliko su navrata razgovarali o konkretnim pitanjima vezanim oko provedbe načela da jedan narod ne bira drugome političke predstavnike. Istodobno s time interresorna radna skupina u Parlamentu BiH je počela razmatrati tehnički dio preinaka koje se tiču promjene visine cenzusa, zatvorenih lista, biračkih tijela …
Zajedno s time i stranački predstavnici na razini grada Mostara započeli su pregovore kako bi se pronašao način da se odblokira provedba odluke Ustavnoga suda BiH koja se tiče provedbe izbornog procesa u ovome gradu. Po riječima sudionika ovih razgovora načelno na najvišoj razini postoji suglasnost oko otklanjanja elemenata koji omogućavaju diskriminaciju Hrvata, no kao i o svemu drugome vrag je u detaljima, sitnim pregovaračkim taktikama i vještinama. Možda to zvuči i pomalo apsurdno, ali oko Mostara su stajališta, gledajući pojedinačno, još uvijek najudaljenija. Hrvatska strana inzistira na jednakim modelima koji vrijede i za druge jedinice lokalne samouprave u BiH, dok bošnjačka strana, koja je malobrojnija traži mehanizme zaštite vitalnih interesa, kako u pogledu zajamčenih kvota, tako i načina odlučivanja u institucijama lokalne samouprave.
S druge strane, problem je utoliko složeniji što oko pozicije pregovora na nacionalnoj razini za izmjenu Izbornog zakona, ali i oko grada Mostara, punu odgovornost za donošenje konačnih rješenja može preuzeti Čović, što po riječima sudionika razgovora, nije slučaj kod Izetbegovića, jer lokalna SDA u Mostaru odbija mogućnost da se kompromisi na njihov račun postižu u Sarajevu na višim razinama. Zbog toga SDA u Mostaru inzistira da Mostar bude ustrojen kao grad s dvije općine, odnosno dvije izborne jedinice, premda se u javnosti navodi da bi to bilo šest općina, što pojednostavljeno znači upravo dva puta po tri hrvatske i bošnjačke jedinice lokalne samouprave.
Dva puta tri
Kao kompromis hrvatska strana smatra da isto načelo treba primijeniti u Federaciji BiH, odnosno Mostaru gdje su Bošnjaci odnosno Hrvati u sličnoj, podređenoj poziciji, s tim da je u Mostaru Bošnjacima po gradskome Statutu zajamčeno predstavljanje i nikada u praksi do sada Hrvati nisu nametali političke predstavnike Bošnjacima. Istodobno, Hrvatima su Bošnjaci u dva navrata nametnuli političke predstavnike u Federaciji BiH. Tako bi Mostar i Federacija BiH bili dio jedinstvenog paketa političkog dogovora i imali bi po dvije izborne jedinice koje bi zajamčile izbor legitimnih političkih predstavnika iz reda dva naroda.
(Visokoin.com / Večernji.ba)
