Osamdesetosmogodmogodišnja Janja Ćorak jedan je od posljednjih stanovnika u malenom pustom selu Kotezi nadomak Ljubinja, na obodu Popovog polja. Ova mještanka vjerno i s posebnom pažnjom “čuva“ i nadzire i crkvu i džamiju u ovom selu istočne Hercegovine.
Osim Janje tijekom godine u selu živi još i devedesetčetverogodišnja Ruža Kurlika, čija je kuća u dnu naselja tako da se komšinice vrlo rijetko viđaju.
Iako su Kotezi jedno od sela u istočnoj Hercegovini koje je na granici izumiranja, Janja Ćorak koja živi u kućici na vrhu sela, svakog jutra sa čatrnje ispred svoje kuće pogleda panoramu čitavog mjesta kako bi se uvjerila da je sve kako treba.
– Selo bi oživjelo sa obnovom džamije –
Prvo što njeno oko svakog jutra ugleda jeste čuvena džamija Muje Kotezlije, koja slovi za jednu od najstarijih džamija u BiH i koja je proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
Kako se bez njezinog znanja u selu ništa ne događa, tako Janja prati sve aktivnosti oko obnove džamije, koja će se kako vjeruje uskoro obnoviti.
“Prema usmenoj predaji, ovu džamiju je podignuo Mujo Kotezlija, koji je, nakon što su osmanske vlasti osvojile Hercegovinu, u ime sultana dijelio Popovo polje kao erazi-emiriju stanovnicima, te od taksi, tarifa sagradio džamiju u Kotezima. Prisutnost kasnosrednjovjekovne nekropole sa stećcima u Kotezima govori o starosti ovoga naselja“, stoji, između ostalog, u zapisu na ploči ispred ove džamije, koju je za vrijeme posjete Kotezima, obišla i ekipa Anadolu Agency (AA).
“Ovo je jedna od najstarijih džamija u BiH. Čistili su i govore da će se popravljati. Stavili su i kapiju te uredili“, kaže Janja za Anadolu Agency.
Vjeruje da bi sa obnovom ove džamije i selo Kotezi malo oživjelo.
Da bi ljepote ovog mjesta predstavili javnosti Janja je ekipi Anadolu Agency (AA) dozvolila da fotografira ovaj objekt, ali i da sa jedne od najstarijih munara u BiH ovjekovječi panoramu sela Kotezi sa crkvom svetog Nikole, koja je udaljena pedesetak metara od džamije, te se molitve u njoj održavaju kad se skupe ljudi, a to je kako naglašava Janja vrlo rijetko.
Janja tvrdi da u ljetnom razdoblju selo Kotezi ipak, oživi i tada oživljavaju sjećanja na dane kada je mjesto bilo puno stanovnika i poteknu priče o perspektivi koju u ovome selu, u kojem je nekada bilo više do 100 domaćinstava, odavno nitko ne vidi.
“Ovdje su živjela sva tri naroda. Mi smo se gledali kao rođena braća. Ako je ne dao Bog neka sahrana i žalost , nije se gledalo je li musliman, pravoslavac ili katolik. Mi smo svi bili zajedno, isto i ako je veselje. I evo kad je došao rat razišlo se sve. Nitko se nije posvađao ni nešto rješavao već otišlo sve, val za valom, narod se razišao“, sa sjetom kaže Janja.
– Kotežani razasuti diljem BiH –
I ona je tijekom posljednjeg rata bila u izbjeglištvu kod svoje djece na području Dubrovnika, ali čim je bilo moguće vratila se na ognjište obiteljskog gnijezda kojeg je sa svojim pokojnim Vidom daleke 1953. godine svila.
“Ja sam rodila četvero djece. Stariji mi je sin umro 2001. godine, i iza njega je ostalo troje djece, sin i dvije kćerke. Obje su udate i kćeri su im udate a imam unučadi jedanaestero i osmero praunučadi. Dođu me svi obići i svi zovu na mobitel. Svaki dan netko zove. Ili unučad ili praunučad ili djeca moja rođena“, ističe Janja.
Tako unatoč samoći ona nije nikad usamljena. Osobito se raduje vikendima, kada doleze njezini bivši susjedi s kojima se rado druži.
“Ima ih u Tuzli iz Koteza, a ima Cigića u Mostaru i u Sarajevu. Još je živ i Idriz i Zahir, pa i njihova djeca ovdje dođu i budu po 15 dana ljeti, a odavde idu na more u Slano“, ističe Janja.
To znači, dodaje ova starica, da svi koji su potekli iz Koteza vole ovo mjesto samo što im bezperspektivnost ne dozvoljava da se na svoje ognjište i vrate. Sve je to, vjeruje ona, rezultat loše politike koja je ljude iz ovoga mjesta i otjerala.
