Oko 400.000 civila u Istočnoj Guti, koja je već pet godina pod opsadom Assadovog režima i njegovih pristalica, suočeno je sa izrazitim siromaštvom, glađu i drugim teškim uslovima života.
Režimske snage su zbog intenzivirane opsade, koja traje već nekoliko mjeseci, zaustavili dostavljanje lijekova i hrane tajnim putevima.
Kako pokazuju podaci lokalnih institucija, više od hiljadu djece u Istočnoj Guti zbog nedostatka hrane i lijekova suočava se sa smrću.
Jedno od te djece je i Rahaf (8), koja živi u distriktu Duma.
Njena majka Um Betul za Anadolu Agency (AA) izjavila je kako je Rahaf prije četiri godine izgubila nanu, sestru i tetku. Iste godine u režimskoj vatri ubijen je njen otac dok je pokušavao dopremiti humanitarnu pomoć u Istočnu Gutu.
Majka je rekla kako je djevojčica prije dvije godine pala u postelju i da se od tada njeno stanje nije popravilo.
Dodala je kako se njena kćerka bori sa bolešću koju ljekari nisu mogli dijagnosticirati, jer nije bilo moguće uraditi analizu krvi i magnetnu rezonancu (MR).
Rahaf je zbog nedostatka lijekova i hrane izgubila 25 kilograma i sad je teška svega 10 kilograma.
Djevojčicu je bolest dovela u teško stanje, odnosno na prag smrti. Osim toga, djevojčica koja ima problema i sa disanjem, zbog neuzimanja terapije trpi nesnosne bolove.
”Nakon što je intenzivirana opsada, odlazila sam ljekarima, ali nije bilo specijaliste koji bi mogao reći o čemu se radi. Prvo nisu znali šta joj je. Kasnije su željeli stvari kojih nema u Istočnoj Guti, analizu i MR. Kćerka u narednim danima gotovo da nije mogla hodati, počela je padati”, rekla je samohrana majka.
Dodala je kako je zbog nedostatka hrane stanje djevojčice dodatno pogoršano.
Um Betul je rekla kako su im ljekari savjetovali molitvu.
”Svjesna sam da moje dijete svakog trenutka može umrijeti“, rekla je nemoćno kroz suze.
Dodala je kako su djevojčici potrebni antikonvulzivi.
”Nažalost, ne mogu ništa uraditi. Tu sam pored nje, ali bespomoćna. Antikonvulzivi su potrebni, ali zato što su skupi i što ih nema, ne mogu ništa uraditi. Prva kćerka mi je umrla, Rahaf umire svaki dan“, kazala je.
Prema riječima majke, žive na petom spratu zgrade i uprkos napadima, ne napuštaju kuću, jer su smrt uzele u obzir.
”Rahaf je išla u obdanište, smijala se, željela jesti. Nedostaje mi moja stara Rahaf, koja je stalno od mene željela hranu, koju sam držala u krilu. Ne mogu ništa da uradim. Nedostaju mi moje kćerke. Nijednoj majci ne bih poželjela ovo što proživljavam”, rekla je Um Betul, sva u suzama.
Kazala je kako je veoma umorna i da je na izmaku snaga.
”Ne želim da se, pored bolesti, pati i sa glađu. Jučer nisam mogla naći ni hljeba da joj dam. Pronašla sam malo šećera, pomiješala s vodom i to joj dala”, izjavila je.
Na kraju je rekla kako je njena želja da svi vide stanje u kojem se njena kćerka nalazi i da ne očekuje nikakvu pomoć, jer su ih svi napustili.
