Na kanalu Cinema TV emitovan je dokumentarni film “Napadanje” Admira Crvčanina, najavljen kao “ekskluzivna ispovijest Mevlida Jašarevića o napadu na Američku ambasadu u oktobru 2011. godine i svemu što se dešavalo nakon toga, do suđenja i zatvorskih dana.”
U jednoiposatnom intervjuu koji je autor filma snimio sa Jašarevićem, koji se trenutno nalazi na izdržavanju 15-godišnje zatvorske kazne u Kazneno-popravnom zavodu u Zenici, terorista rodom iz Novog Pazara mirno, sa osmijehom na licu, govori o tome šta ga je nagnalo da uzme pušku u ruke i počne pucati po Ambasadi SAD-a u Sarajevu.
Jašarević je, između ostalog, ispričao kako se za napad pripremao u Gornjoj Maoči, gdje je živio sa suprugom i sinom i “imao punu kuću oružja”, jer “musliman treba biti naoružan do zuba”. Tvrdi da je odluku o napadu na Ambasadu donio potpuno sam, te da ga niko od “braće” iz selefijske zajednice u Gornjoj Maoči na to nije nagovorio.
“Najveća mi je greška bila jer sam prebrzo ispucao previše metaka iz kalašnjikova”, kazao je Mevlid Jašarević, te priznao kako se sve vrijeme dok je bio ispred zgrade Ambasade nadao da će “specijalci izaći iz zgrade”, priželjkujući ih kao potencijalne mete.
Osuđeni terorista je također dao do znanja kako nije zadovoljan svojim “učinkom” tog dana – jednim ranjenim policajcem.
Nakon što je najprije ustvrdio da u Gornjoj Maoči nikada nije bilo oružja “jer je takav bio dogovor među braćom”, ali ne zato što su smatrali da im oružje nije potrebno, nego su se plašili da bi mogla upasti policija i pretresati im kuće, Jašarević je naknadno objasnio da su on i “braća” pokušavali vježbati gađanje iz oružja koliko su mogli, ali da su ih u tome ometali helikopteri koji su “stalno nadlijetali selo”.
Tokom cijele svoje “ispovijesti”, u razgovoru sa autorom filma, nasmijani Mevlid Jašarević ni u jednom trenutku nije pokazao kajanje zbog onoga što je učinio.
